Ugovor sa Rudnikom uglja raskinut je, jer pljevaljska kompanija nije dostavila mjenicu, odnodno sredstvo obezbjeđenja, za ispunjenje ugovornih obaveza, saopšteno je Vijestima u Elektroprivredi Srbije (EPS).
Bivši izvršni direktor Rudnika uglja, Milan Lekić, potvrdio je da je ugovor raskinut u njegovom mandatu.
– Ugovor je raskinut još u periodu kad sam bio na čelu Rudnika uglja – kazao je Vijestima, uz napomenu da ne želi išta dalje da komentariše.
Novi izvršni direktor Rudnika uglja, Mihailo Potpara, rekao je Vijestima da imajući u vidu da je pokrenut ispitni postupak po krivičnoj prijavi u vezi sa okolnostima oko predmetnog ugovora, zakonom su onemogućeni da daju bliže informacije.
Potpara je, međutim, prije tri dana potvrdio da je EPS raskinuo ugovor o prodaji mrkolignitnog uglja sa crnogorskom državnom elektroenergetskom kompanijom.
– Prije nekoliko mjeseci, za vrijeme bivše uprave, stigao je zvaničan dopis od EPS-a koji nas obavještava da se jednostrano raskida ugovor o kupoprodaji uglja – naveo je Potpara u izjavi za Pobjedu.
Pod uslovom da su navodi sadašnjeg i bivšeg izvršnog direktora Rudnika uglja tačni, i da navodi EPS o mjenici ne predstavlja dogovoren manevar učesnika u ovom “poslu stoljeća”, otvara se nekoliko pitanja.
Ako Rudnik uglja zaista nije dostavio mjenicu EPS-u, što je uobičajena praksa u ovakvim poslovima, logično je da se svako zapita zašto se to desilo.
– Rudnik uglja je mogao iz dva razloga da ne dostavi mjenicu EPS-u – rekao je sagovornik Vijesti iz bankarskog sektora, koji je želio da ostane anoniman.
To se može desiti zbog eventualnog lošeg finansijskog položaja podnosioca zahtjeva za izdanje mjenice. Ukoliko je potencijalni dužnik u lošem finansijskom stanju, ili nema dovoljno sredstava za pokrivanje potencijalnih obaveza, banka može odbiti izdati mjenicu.
Banke, uglavnom, u ovim situacijama procjenjuju i poslovnu praksu, provjeravajući i da li je preduzeće ili osoba koja traži mjenicu poznata po nepouzdanim poslovnim praksama, ili ima istoriju neizmirenih obaveza. U tom slučaju banka može odbiti da izda mjenicu.
Pažljivo se razmatra i da li potencijalni dužnik ima dovoljno sredstava ili vrijednosti koje mogu biti korišćene kao pokriće u slučaju izvršenja mjenice. Ako nedostaje adekvatno pokriće, banka može odbiti izdati mjenicu.
Postoje i pravne prepreke kao što su sudski sporovi ili nepoštovanje zakonskih propisa, a procjenjuje se i da li je navedeni posao ili transakcija visokorizična.
Banke, takođe, pažljivo procjenjuju rizike i sigurnosne faktore prije nego što izdaju mjenice, jer mjenica predstavlja obavezivanje banke da plati određeni iznos ukoliko dužnik ne ispuni svoje obaveze.
Dakle, ukoliko Rudnik uglja nije uspio da obezbijedi mjenicu, onda se dovodi u pitanje stvarno finansijsko stanje pljevljske kompanije, jer nijesu baš česti slučajevi da banke odbiju da izdaju mjenice državnom preduzeću koje, prema raspoloživim podacima, profitabilno posluje.
Postoji, dakle, i druga mogućnost, da mjenice nijesu na vrijeme dostavljene EPS-u zbog nečije zaboravnosti ili nemara. To je, ipak, malo vjerovatno, jer se radi o važnom i finansijski značajnom poslu da bi se moglo ozbiljno govoriti o ovoj vrsti nečije neodgovornosti.
Znajući sve to, biće da najviše argumenata imaju oni koji smatraju da nedostavljanje mjenice kao razlog za raskid ugovora predstavlja zapravo dogovor EPS-a i Rudnika uglja. O motivima i jednih i drugih, nažalost, može se samo nagađati, jer ni bivši ni sadašnji menadžment ne želi da govori o razlozima raskida ovog ugovora.
Jedan od sagovornika Vijesti kazao je da, bez obzira na raskid ugovora između EPS-a i pljevaljske kompanije, iz Rudnika uglja “kamioni i dalje idu za Srbiju“, ne želeći da obrazlaže šta to tačno znači.
Potpara je rekao da je tačno da se i dalje prodaje ugalj na srpskom tržištu.
– Rudnik isporučuje ugalj svim zainteresovanim kupcima, pa i kupcima u Srbiji, u skladu sa raspoloživim količinama. Nažalost, te količine nijesu velike, jer je prioritet zadovoljenje potreba Elektroprivrede (EPCG), iako su nam cijene za široku potrošnju znatno više – kazao je Potpara.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je pokrenulo istragu i tražilo od Lekića da objasni ko je i po kojim kriterijumima formirao cijenu od 28,8 EUR, po kojoj najveća pljevaljska kompanija prodaje mrki ugalj EPS. Istovremeno, iz Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) tražili su od čelnika te državne kompanije da im dostavi i kompletnu dokumentaciju o nabavci dampera, prenosi Ekapija.
