Dvadeset organizacija civilnog društva iz Albanije, Armenije, Azerbejdžana, Bosne i Hercegovine, Gruzije, Mongolije, Ugande, Ukrajine i Uzbekistana, kao i sedam međunarodnih organizacija za zaštitu životne sredine i ljudskih prava, pozivaju Evropsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) da preispita svoj pristup investicijama u rudarstvo.
U svojim preporukama, grupe civilnog društva pozivaju Banku da učini više na zaštiti životne sredine i dobrobiti lokalnih zajednica i da preduzme mjere za smanjenje potražnje za kritičnim sirovinama.
EBRD je trenutno u procesu revizije strategije rudarskog sektora za period od 2024. do 2028. godine. Nacrt dokumenta predlaže povećanje ulaganja u iskopavanje kritičnih sirovina potrebnih za zelenu i digitalnu tranziciju, kao i promociju istraživanja.
Organizacije civilnog društva dostavile su 15. septembra preporuke u vezi sa rudarskom strategijom EBRD-a, zalažući se za sljedeće mjere:
Prioritet cirkularne ekonomije u odnosu na samo rudarstvo;
Fokusiranje na smanjenje otiska materijala i promoviranje recikliranja;
Osigurati da se ne ulaže u rudarstvo u zemljama koje ne sprovode zakone o zaštiti životne sredine;
Definirati zabranjene zone i zabranjene tehnologije;
Garancija besplatnog prethodnog informisanog pristanka za autohtone narode i saglasnost svih pogođenih zajednica;
Pružiti opipljive koristi lokalnim zajednicama u zemljama u kojima EBRD posluje.
Iako se u nacrtu strategije ističe važnost unapređenja odnosa između rudarskih kompanija i lokalnih zajednica, javne konsultacije o nacrtu sprovedene su tokom perioda ljetnih praznika. Veoma mali broj ručno odabranih grupa pozvan je u izuzetno kratkom roku na lokalne konsultacije, što je ozbiljno ograničilo javni doprinos.
Rudarski sektor ima sramotnu evidenciju o zagađenju, kršenju ljudskih prava, otporu zajednice i odmazdi protiv aktivista širom svijeta. To je i dalje najopasniji sektor za zaštitnike životne sredine, sa skoro 30 posto godišnjih napada unutar industrije. Projekti koje finansira EBRD u Armeniji (Amulsar) i Bosni i Hercegovini (Adriatic Metals) već su izazvali pritužbe pogođenih zajednica EBRD-ovom nezavisnom mehanizmu odgovornosti za projekte (IPAM) zbog zagađenja životne sredine i nedostatka javnih konsultacija.
Nina Lesikhina, službenica za politiku u Bankwatchu, kaže: „Posao kao i obično više nije opcija. Oslanjanje isključivo na zaštite životne sredine i socijalne zaštite je nedovoljno, s obzirom na njihove nedostatke i neadekvatnu implementaciju. EBRD treba da razmotri kapacitet svake zemlje da održivo implementira rudarske projekte i kako prije svega smanjiti potražnju za kritičnim sirovinama. Imperativ zelene tranzicije ne bi se trebao koristiti kao izgovor za smanjenje napora, već kao motivacija da se učini više kako bi se osiguralo da tranzicija bude zaista zelena i pravična.’
Sukhgerel Dugersuren, predsjedavajući Oyu Tolgoi Watcha, Mongolija, kaže: ‘Ako EBRD i druge razvojne banke povećaju financiranje rudarstva, korporacije će se boriti da osiguraju kritične i/ili tranzicione minerale. To će imati daljnje negativne utjecaje na klimatske promjene, kontaminiranje životne sredine, iscrpljivanje vodnih resursa i produbljivanje procesa dezertifikacije. Mongolska ekonomija zavisi od jednog sektora – vađenja minerala – koji je usko vezan za kinesko tržište. Svaka buduća rudarska strategija mora biti vođena principima koji balansiraju ekonomske, geopolitičke i druge rizike.’
Gaelle Dusepulchre, zamjenica šefa odjela za poslovanje, ljudska prava i okoliš u Međunarodnoj federaciji za ljudska prava, kaže: „Rudarski projekti su među najštetnijim po ljudska prava i životnu sredinu. Svaka rudarska strategija mora promovirati istinski pravednu tranziciju. Ovi projekti ne samo da zahtijevaju povećanu dužnu pažnju, već se također oslanjaju na značajno učešće i saglasnost zajednica na koje će vjerovatno utjecati. Jednako je neophodna zaštita ljudskih prava i zaštitnika životne sredine.’
