Koliko do juče, srpski ugljenokopi sa podzemnom eksploatacijom, među kojima i rudnik „Soko“ kod Sokobanje, jedva su dolazili do potrebnih rudara za rad u jami. Danas je sasvim drugačije, pa se tako, na primer, za jedno radno mesto na poslovima NK jamskog vozača u sokobanjskom rudniku na konkurs prijavi i po deset kandidata, uprkos tome što su uslovi rada i dalje vrlo teški i opasni.
U redu za rudarenje najviše čekaju Sokobanjci, Aleksinčani i Knjaževčani – od 18 do 40 godina. Dosta je među njima i srednjoškolaca, ali su se prijavili za nekvalifikovano radno mesto samo da bi obezbedili egzistenciju. U zavisnosti od ispunjenja norme i radnih dana, jamski vozač mesečno zaradi oko 40.000, PK rudar 45.000 do 50.000, a KV kopač od 55.000 do 60.000 dinara. Spoljni radnici zarađuju znatno manje, a plate su redovne.
U ovom našem najperspektivnijem rudniku mrkog uglja, koji postoji još od 1908. godine, „crno zlato“ se sada kopa preko plana, a nastavljeni su i investicioni radovi, čijim će se završetkom stvoriti uslovi da se narednih pola veka, umesto sadašnjih 100.000, godišnje kopa duplo više ovog energenta.
– Više ne kuburimo sa radnom snagom. Imamo dovoljno rudara i inženjerskog kadra. Plan za ovu godinu je 125.000 tona visokokvalitetnog mrkog uglja, ali sam ubeđen da ćemo iskopati više, jer je, na primer, za prvih šest meseci kupcima isporučeno 61.700 tona, ili dva odsto više od plana – kaže Ilija Knežević, direktor rudnika „Soko“.
Polovina uglja iz rudnika „Soko“ odlazi u termoelektranu u Svilajncu, a ostalo u široku potrošnju. Rasprodat je nekoliko meseci unapred.
„Soko“ i još sedam rudnika posluje u sastavu JP za podzemnu eksploataciju uglja „Resavica“. Trenutno je u njemu zaposleno 598 radnika, od kojih njih 375 radi 500 metara pod zemljom. Reč je o najtežoj i najopasnijoj jami u ovom delu Evrope, zbog metana, ugljene prašine, prisustva vode…
– Bezbednost ljudi nam je prioritet – kaže direktor Knežević. Na tom planu ulažemo ogromna sredstva. Iz operativnog centra, pomoću savremenih uređaja, imamo na monitoru skoro sve što se dešava na radilištima u jami. Nije daleko dan kada ćemo i rudare moći da pratimo na radnim mestima.
Na monitorima u pomenutom centru u jami se prate gasnoventilacioni, tehničko-tehnološki i drugi parametri i čim nešto nije uredu, odmah se reaguje. Za mnoge inovacije, i za one koje se pripremaju, zaslužni su baš stručnjaci iz ovog rudnika.
– Radićemo i dalje na modernizaciji transportnog sistema i sistema za izradu rudarskih prostorija, a to podrazumeva i povećanje proizvodnje. Što se tiče povećanog interesovanja za rad u jami, možda je to više pitanje za neke druge. Ipak, ljudi,pogotovu mladi, sve teže žive, teško se dolazi do sredstava za život i posao više ne može da se bira, pa makar se moralo i u jamu – ističe direktor Ilija Knežević.
INVESTIRANjE U NOVA LEŽIŠTA
Posle višegodišnje pauze, ovde je startovala druga faza investicionih radova poverena češkoj firmi VDO iz Ostrave.Vrednost investicije je oko pet miliona evra, sredstva je obezbedilo JP „Resavica“, a na poslovima su angažovani domaći rudari. Posao bi trebalo da za završi za tri godine. Reč je o izradi jamskih prostorija do novih ležišta uglja sa rezervama od 16 miliona tona, što bi narednih pola veka omogućilo kopanje više od 200.000 tona uglja godišnje, a u perspektivi je i da se dođe do narednog ležišta sa istim količinama rezervi „crnog zlata“.
Izvor bizlife.rs