Svaka društveno odgovorna kompanija mora preduzeti potrebne mere smanjivanja negativnih uticaja na okruženje implementirajući strategije upravljanja rizikom. Istovremeno primenjivajući validne podatke i naučnih dostignuća mora da štiti i unapređuje kvalitet životne sredine u operativnim oblastima. Na ovu temu su u svom radu na Petom međunarodnom simpozijumu upravljanja prirodnim resursima istraživali autori Dejan Koželj, Vatris Makenbi i Darko Stojadinović.
Eksploataciji mineralnih sirovina prethodi faza istraživanja, koja može imati negativni uticaj na okruženje i sam proces eksploatacije, jer obuhvata ispitivanje mineralnih resursa primenom istražnog bušenja koje u određenoj meri ugrožava životnu sredinu. Zato je neophodno da se odgovarajuća pažnja posveti očuvanju životne sredine prilikom ovog procesa. Zagađenje vazduha, vode i zemljišta se dešava kada neke komponente dostignu nivo koji ugrožava populaciju, okruženje i materijalna dobra, zato postoje određeni pravni okviri koji obuhvataju propise i ograničenja o zagađivanju životne sredine.
Kod istražnog bušenja najpre treba voditi računa o nekoliko aspekata rada: o obezbeđenoj i zaštićenoj lokaciji, o merama bezbednosti za vreme podešavanja bušotine, o zaštiti od erupcije na bušotini, o bezbednosti u toku rada u stambenim zonama, o merama sigurnosti pri radu sa opasnim materijama, o zaštiti od štetnih gasova i o zaštita od požara i eksplozija.
Mineralni resursi su neobnovljivi geološki izvori sa dovoljno kvalitativnih i kvantitativnih svojstava za mogućnost racionalne eksploatacije. Održivi razvoj je najoptimalniji razvoj društva sa raspoloživim resursima vodeći računa o očuvanju ekosistema i životne sredine.
Pored pozitivnog doprinosa stvaranja ekonomičnog okruženja podjednako značajan segment poslovanja je i stvaranje bezbednog radnog okruženja za izvođače radova i zaposlene.












