Europska komisija planira do kraja ove godine izići s prijedlogom na koji način bi se trebalo zakonski urediti pitanje dobivanja nafte i plina iz škriljevca, vrlo kontroverznog pitanja oko kojeg su zemlje članice duboko podijeljene.
Skupina zemalja koje predvodi Poljska, a slijede ju Velika Britanija, Španjolska, Rumunjska, Litva i Češka, protive se bilo kakvom reguliranju na europskoj razini koje bi ograničilo pravo država članica da po svojoj volji iskorištavaju svoje energetske resurse i koje bi povećalo troškove crpljenja nafte i plina iz škriljevca.
U tome im pomažu i velike multinacionalne energetske tvrtke, koje snažno lobiraju kod Komisije i zastupnika Europskog parlamenta. S druge strane, dio zemalja je vrlo skeptičan prema tome, smatrajući da se mogući štetni utjecaji na okoliš ne zaustavlja na nacionalnim granicama.
U Sjedinjenim Državama i u Kanadi došlo je do svojevrsne revolucije s novom proizvodnom metodom vađenja plina i nafte iz škriljevca na dubinama do pet tisuća metara. Riječ je o frackingu, hidrauličnom lomljenju stijena smjesom vode i pijeska povezanih raznih kemikalijama. Protivnici ističu da je jedna stvar tom metodom vaditi naftu i plin u Americi koja ima velika, nenaseljena prostranstva, a druga stvar u gusto naseljenoj Europi.
Poljska je među zemljama članicama EU-a najveći zagovornik vađanje plina i nafte iz škriljevca jer u tome vidi mogućnost da se oslobodi energetske ovisnosti od Rusije. Do sada je poljska vlada izdala 108 koncesija na istraživanje rezervi nafte i plina. Prema procjenama, poljske rezerve se kreću između 346 i 768 milijardi prostornih metara plina, što bi moglo zadovoljiti njezine potrebe za tim energentom na razdoblje između 35 i 65 godina.
Sredinom ovoga mjeseca u Vilniusu je održan neformalni sastanak ministara za energiju zemalja članica na kojem se konstatirala duboka podjela među njima, a neke zemlje o tome nemaju ni jasno stajalište, smatrajući da ih to pitanje izravno ne tiče.
Francuska je jedina zemlja koja je uvela moratorij na fracking zbog mogućeg onečišćenja podzemnih voda, ali zajedno s Njemačkom, stoji na stajalištu da svaka zemlja treba zadržati svoju energetsku suverenost.
U Komisiji ističu da su još u fazi proučavanja i da još nisu donijeli odluku o tome s kakvim će prijedlogom izići ove jeseni. Povjerenik za okoliš Janez Potočnik ističe da će Komisija nastojati osigurati predvidivo poslovno okruženje za poduzeća i uzeti u obzir zabrinutost javnosti da vađenje plina i nafte ne dovede do onečišćenja. “Koristimo istu logiku kao i u pitanju nuklearne energije. Mi ne propisujemo treba li ju koristiti ili ne, nego imamo jasna pravila na razini EU-a o tomo kako upravljati sigurnosnim rizicima”, kaže Potočnik.
Povjerenica za klimatske promjene Connie Hedegaard smatra da na plin iz škriljevca ne treba gledati kao na “recept za sve”, nego kao na prijelazno rješenje.
Ekonomska kriza pogoduje zagovornicima vađenja plina iz škriljevca, koji sa zavišću gledaju prema Sjedinjenim Državama, koje su na putu da postanu izvoznik umjesto uvoznika plina zahvaljujući procvatu proizvodnje plina iz škriljevca. Cijena industrijskog plina 2012. godine bila je četiri puta niža u Sjedinjenim Državama nego u Europi, a po cijenama električne energije Europa je skoro gotovo dvostruko skuplja.
U Bruxellesu se pribojavaju da Europa ne postane jedini kontinent koji će ovisiti o uvozu energije, odnosno da će EU 2035. godine više od 80 posto potrošnje energije zadovoljavati uvozom, što će negativno utjecati na konkuretnost europskih poduzeća.
Izvor SEEbiz
