Kombinat aluminijuma ovakav kakav je sada nije dobar za ekonomiju Crne Gore i takav ne može opstati, a Elektroprivreda je zatočenik njegovog lošeg poslovanja, i ako se tako nastavi, veoma brzo možemo imati problema sa poslovanjem EPCG, što nikako ne smijemo dozvoliti, kazao je u intervjuu za „Dan” potpredsjednik Vlade i ministar za informaciono društvo i tehnologije Vujica Lazović odgovarajući na pitanje kako Vlada namjerava da riješi dug KAP-a za struju od 60 miliona eura.
– Problemi se vrlo brzo šire, tako da ih moramo rješavati od epicentra, a za KAP se moraju naći načini da se obezbijedi održivi izvor energije. Po strani to što država i u jednom i drugom preduzeću ima učešće u vlasništvu, dug je nastao kao odnos dva privredna subjekta, gdje KAP nije izmirivao svoje ugovorene obaveze, i među njima, u skladu sa ugovorom i zakonom, to treba rješavati. Nažalost, nema mnogo opcija za rješavanje ovog problema, i ono što želim saopštiti jeste da smo generalno izgubili dobit u EPCG zbog obezbjeđivanja funkcionisanja KAP-a, ali taj luksuz EPCG više ne smije sebi priuštiti – istakao je Lazović.
On je dodao da se od Vlade ne može očekivati da zahtijeva od EPCG da nastavi snabdijevanje KAP-a.
– Riječ je o dva privredna subjekta koja posluju na tržištu, i da li će se oni dogovoriti i pod kojim uslovima, to je stvar njihovog dogovora. Vlada ne može uticati na te odluke. Iako su velike firme značajne za našu ekonomiju, ne mogu biti pošteđene i moraju tržišno poslovati – rekao je Lazović.
Koliko se može smatrati dobrim poslovnim aranžmanom spajanje KAP-a sa TE Pljevlja i Rudnikom uglja u zamjenu za četiri odsto državnih akcija u EPCG?
– I dalje je diskutabilno da li je to zadovoljavajuće rješenje, kako u pogledu konkurentne cijene električne energije za KAP, tako i u pogledu sigurnosti i stabilnosti elektroenergetskog sistema i drugih dilema. Rješavanje statusa KAP-a zahtijeva obezbjeđivanje jeftinog izvora električne energije, ali tako da se ne ugrozi ostatak elektroenergetskog bilansa. Zato moramo biti veoma obazrivi. Potencijalni investitori, pa i, turski Toščelik i njemački HGL, svjesni su te činjenice i suština pregovora Vlade sa njima svodi se jednim dijelom i na pronalaženje najboljeg izvora energije za fabriku. Imajući u vidu da su državi veoma važne investicije i njihov rast, izgradnja sopstvenog izvora energije za fabriku, koji bi trebalo da košta između 500 i 600 miliona eura, bila bi najbolje rješenje.
Smatrate li da je Skupština mogla predložiti arbitražu jer ni nakon devet mjeseci nije raskinut ugovor sa ruskim CEAK-om, a kao jedino rješenje se spominje novi investitor?
– Kao i tada, i danas smatram da je Skupština donijela dobre zaključke. Najlakše je bilo raskinuti ugovor i poći na arbitražu, ali šta dalje? Šta poslije toga? Morali smo voditi računa i o posledicama takvih odluka. Obje strane imaju pravo na arbitražu po osnovu ugovora o poravnanju. Zato smo u Vladi potpuno posvećeni implementaciji skupštinskih zaključaka i u tom smislu su se, bez obzira na sve, ipak stvorili uslove da se oni u budućem periodu dosledno primjenjuju; između ostalog i to da se ne može više prihvatiti okolnost da se zadrži nivo proizvodnje KAP-a koji je energetski neodrživ.
Je li realno očekivati od Toščelika i HGL-a da uđu u KAP, s obzirom na ogromne dugove fabrike i investicije od 500 miliona koje Vlada od njih očekuje?
– Ulazak novog investitora je jedini i najbezbolniji način da Vlada ispuni zaključke Skupštine iz februara. Zato smo potpuno posvećeni traženju strateškog partnera za KAP. Da li će neko prihvatiti pojedine obaveze ili ne, stvar je pregovaračkih procesa, tako da ne možemo govoriti o nečijim konačnim stavovima. Činjenica je da rok za postizanje dogovora sa potencijalnim partnerom ne smije biti dug i zato smo intenzivirali pregovore sa njima ovih dana, a do kraja januara sigurno ćemo znati na čemu smo.
Nažalost, dovedeni smo u situaciju da nemamo mnogo izbora. Ono što će biti determinanta našeg djelovanja u narednom periodu jeste da tražimo model koji će biti od koristi građanima, poreskim obveznicima i ukupnoj društvenoj zajednici i državi, a ne na njihovu štetu.
Neće prihvatiti neodgovarajuću opremu
Kada ćete od Evropske komisije zvanično zatražiti raskid ugovora sa Eurotelom?
– Već sam to u jednoj formi uradio, a Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije i Radio-difuzni centar su u proteklom periodu uradili sve kako bi projekat počeo sa realizacijom i uspješno se okončao. Normalno, nećemo prihvatiti da se montira i instalira neodgovarajuća oprema, koja nije u skladu sa ugovorom i tehničkom specifikacijom, jer neko mora snositi odgovornost za njeno buduće funkcionisanje, odnosno nefunkcionisanje.
O lošim privatizacijama nakon analize
Koja je najbolja a koja najgora privatizacija u poslednjih nekoliko godina i treba li sa nekim investitorom raskinuti ugovor?
– Vlada je u prethodnom periodu završila oko 80 odsto privatizacionog procesa. U svakoj državi postojale su i postoje dobre i loše privatizacije. Trudili smo se da uvijek biramo najbolje partnere u tom trenutku i partnere koji su nudili najbolje programe za naše građane. Takođe, moramo imati u vidu da privatizacija po definiciji nije lijek za sve probleme u jednom društvu. Privatizacija, prije svega, treba da stvori efikasnije poslovanje i veću konkurentnost naše privrede. Upravo takvih privatizacija je bilo u Crnoj Gori, pa ih svakako smatramo uspješnim, a neke od njih su Porto Montenegro, Pivara „Trebjesa”, djelimična privatizacija i dokapitalizacija Elektroprivrede, hotel „Splendid”, Vojna industrija „4. novembar” u Mojkovcu, „Metalac” Nikšić, „Daido metal”, te privatizacija Podgoričke banke od strane „Sosiete ženeral” i Montenegro banke od Nove Ljubljanske banke, kao privatizacija hotela „Maestral” od strane slovenačke kompanije HIT.
Što se tiče potencijalno neuspješnih privatizacija, o tome bih mogao detaljnije govoriti nakon analize koja se priprema u Vladi, a u vezi sa statusom privatizacionih ugovora. Analiziraćemo ugovore, a nakon toga ćemo donijeti zaključke o raskidu ugovora sa svim onima za koje se dokaže da su loši i neuspješni partneri. U ovom trenutku, dok se ne uradi analiza, bilo bi neozbiljno da dajem sud o nečijoj uspješnosti bez činjenica.
Izvor Dan
