Iako je tvrdio da je protiv privatizacije HEP-a, MOST predlaže izdvajanje distribucije i prijenosa i restrukturiranje tvrtke. Obje koalicije s kojima pregovaraju sklone su privatizaciji elektroprivrede, a Milanovićeva, koja je izglednija u sastavljanju Vlade, već je napravila prve korake prema tome. Visoka razina suglasja oko toga upućuje da je vrijeme za stavljanje karata na stol…
Kaotična situacija oko sastavljanja Vlade u prvi plan je gurnula pregovore MOST-a s dvije koalicije oko raznih stručnih područja, među kojima je i energetika. U tom segmentu MOST zanima nova energetska strategija, moratorij na istraživanje nafte i plina na Jadranu i gradnju TE Plomin C na ugljen, ekonomsko preispitivanje kopnenog LNG terminala, energetska obnova u javnom sektoru, nove hidroelektrane, obnovljivci u vlasništvu lokalnih samouprava i pojedinaca okupljenih u zadruge itd. No, tu je i par u povijesti diskutabilnih ideja, kao što su potpuno vlasničko izdvajanje operatora prijenosnog i distribucijskog sustava iz HEP-a i stavljanje sve proizvedene energije na burzu, navodno kako bi se smanjila cijena energije. Naš portal je uoči izbora već drugi puta za redom proveo veliko istraživanje stavova političkih stranaka oko ključnih pitanja u energetici. Pitanja smo uputili strankama odnosno koalicijama najizglednijim za sastavljanje Vlade a među njima, dakako, bio je i MOST, ocijenjen kao propulzivna snaga koja bi mogla dobro proći na izborima. No, na koncu samo od MOST-ovaca ni nakon opetovanih poziva i obraćanja Boži Petrovu nismo dobili ni slova o njihovim stavovima. Nakon objave rezultata izbora postalo je jasno da će upravo ta neobična skupina odlučivati o novoj Vladi i sve je zanimalo što oni imaju za reći. A oni do tada, kad je energetika u pitanju, nisu imali što za reći pa su se, očito, počeli savjetovati sa stručnjacima izvana, kako bi uopće složili neku svoju pregovaračku platformu. Ruku na srce, riječ je o 19 ljudi koji se dijelom međusobno nisu ni upoznali do izborne noći, a kamoli bistrili programske politike. Od izbora je proteklo dva i pol tjedna, a mediji već govore da MOST-ovaca više nije 19, već 16 + 3. Polagana destrukcija MOST-a je već počela i pitanje je tko će od njih sastavljati Vladu i s kakvim idejama na umu, a tko samo odsjediti svoje četiri godine u Saboru i otići u povijest.
No, rješenja koja spominju u svojoj pregovaračkoj platformi bit će politički aktualna. Oko istraživanja na Jadranu nije bilo političkog suglasja, LNG-terminal nikoga posebno ne zanima (osim deklarativno, kad nas špotaju sa Zapada), sve stranke žele TE Plomin C (ali će ga zbog objektivnih okolnosti teško realizirati), nove hidroelektrane su nedosanjani san a građanska energija je trend na koji će ionako trebati sve više računati. Tu dolazimo do velikog restrukturiranja HEP-a kroz vlasničko izdvajanje ODS-a i HOPS-a, koje je MOST prvi zatražio naglas, a sve političke opcije su mu sklone, ali se to boje javno reći. Od vlasničkog izdvajanja tih dviju velikih cjelina do postupne privatizacije pojedinih lukrativnih distributivnih područja i HEP Proizvodnje bit će potrebno napraviti dosta koraka, ali smjer je u tom slučaju jasan. Prijašnje Vlade išle su u pravcu privatizacije HEP-a. Kosoričina je ukinula Zakon o privatizaciji HEP-a i nije donijela novi, a Milanovićeva je u tišini otpisala 2,4 mlrd. kuna vrijedne termoelektrane smanjivši drastično vrijednost tvrtke u pripremi za privatizaciju. HEP je od tog procesa ove godine spriječila samo činjenica da u svom vlasništvu nema hidroelektrane. No, ako se iz HEP-a izdvoje i distribucija i prijenos HEP sa svojim starim proizvodnim objektima (a bez hidroelektrana) više neće biti jednako atraktivan za eventualno strateško partnerstvo.
Koja god koalicija dobije novi mandat za sastavljanje Vlade – a čini se da bi to mogla biti Milanovićeva – jedna od prvih stvari koju treba saznati je što je s privatizacijom HEP-a. Milanovićeva Vlada bila je za potrebe izbora sklona inicijalnoj javnoj ponudi dionica (IPO), bez argumentacije što uopće namjerava napraviti s prikupljenim sredstvima. Bila je to stihija koja se srećom nije dogodila. Ako se već govori o privatizaciji, pametnija varijanta bilo bi zadržavanje cjelovite tvrtke, rješavanje pitanja vlasništva nad hidroelektranama (ili državno obeštećivanje HEP-a) i traženje snažnog manjinskog strateškog partnera. Taj bi osigurao know-how koji HEP-u sve više manjka i novac za projekte koji bi osnažili Elektroprivredu i učinili je jačim regionalnim igračem. Potencijal za uštede u HEP-u je ogroman, kao i potencijal za rast i razvoj, ali pod uvjetom da se ne radi ovako klijentelistički kako se radilo godinama. S IPO-m, koji bi eventualno upitno zadovoljio javnost, poanta bi lako mogla biti promašena, a vrijeme izgubljeno. Koliko god se svi zaklinju u cjelovitu Elektroprivredu treba priznati da poslovanje tvrtke baš i ne ide u dobrom smjeru i da za nju ovakvu, politički oktroiranu, djelomično kadrovski devastiranu i bez strategije dugoročno svijetle budućnosti na žalost nema. O idejama za privatizaciju HEP-a trebalo bi provesti široku javnu i stručnu diskusiju nakon ustroja Vlade, jer HEP je iznimno bitan za cjelokupno gospodarstvo.
Izvor; energetika-net
