Status rudnika uglja u Evropskoj uniji
I pored nastojanja Evropske unije da poveća udeo obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji energije, evropske države se i dalje oslanjaju na ugalj. Kako su to veoma skupe aktivnosti, u EU postoje različiti oblici finansijskih i drugih podsticaja za razvoj rudarskih delatnosti.
Kako bi se prevazišle štetne posledice negativnog uticaja proizvodnje uglja na životnu sredinu, države dodeljuju različite oblike subvencija i drugih vidova pomoći. Pored toga, veoma važan razlog za dodelu različitih oblika državne pomoći predstavlja i činjenica da proizvodnja uglja donosi nova radna mesta.
Zatvaranje rudnika koji više nisu konkurentni, usled ekonomske neisplativosti, donosi privredne, socijalne, ekološke i druge posledice. Kako rešavanje ovih problema iziskuje velika finansijska sredstva, potrebno je obezbediti mehanizme za dodelu pomoći, koji ne bi bili u suprotnosti sa opštom zabranom dodele državne pomoći.
Savet je doneo Odluku o državnoj pomoći radi omogućivanja zatvaranja nekonkurentnih rudnika uglja. Odluka, koja se primenjuje od početka 2011. godine, predstavlja akt sekundarnog zakonodavstva i obavezujuća je za državne činioce, mada, sa druge strane, različiti oblici smernica spadaju u takozvano „meko” pravo.
Odlukom su postavljeni uslovi kako bi pomoć pri zatvaranju nekonkurentnih rudnika bila kompatibilna sa unutrašnjim tržištem. Pomoć se može koristiti isključivo za pokrivanje troškova u vezi sa korišćenjem uglja za proizvodnju električne energije, kombinovanom proizvodnjom toplotne i električne energije, proizvodnjom koksa i sipanjem goriva u visokim pećima u industriji čelika. Odluka reguliše i pomoć za zatvaranje proizvodnih jedinica koje posluju sa gubicima, kao i pomoć za pokrivanje vanrednih troškova. Da bi pomoć za zatvaranje, odnosno pokriće trenutnih gubitaka proizvodne jedinice uglja, bila proglašena kompatibilnom sa unutrašnjim tržištem, moraju biti ispunjeni određeni uslovi.
Države članice su, takođe, obavezne da izvrše povraćaj dodeljene pomoći, ukoliko proizvodna jedinica uglja kojoj je dodeljena pomoć ne bude zatvorena u planiranom roku.
Državna pomoć za pokrivanje vanrednih troškova predstavlja pomoć preduzećima koja vrše ili su vršila aktivnosti u vezi sa proizvodnjom uglja u cilju omogućivanja pokrivanja troškova koji proističu ili su proistekli iz zatvaranja proizvodne jedinice uglja, a ne odnose se na trenutnu proizvodnju.
Plan država članica za zatvaranje date proizvodne jedinice uglja mora da sadrži identifikaciju proizvodne jedinice, stvarne ili procenjene proizvodne troškove za svaku proizvodnu jedinicu uglja po ugljenoj godini, procenjenu proizvodnju uglja, po ugljenoj godini, proizvodne jedinice uglja koja predstavlja predmet plana za zatvaranje i procenjena vrednost pomoći za zatvaranje po ugljenoj godini.
Pored navedenih obaveza, članice moraju da notifikuju i svu pomoć koju nameravaju da dodele industriji uglja, sa svim podacima neophodnim za izračunavanje predvidivih proizvodnih troškova i njihovog odnosa prema planovima za zatvaranje. Takođe, moraju obavestiti Komisiju o iznosu i izračunavanju pomoći isplaćene tokom ugljene godine, najkasnije šest meseci nakon isteka kalendarske godine.
Zabranjena je nenamenska dodela pomoći. Pomoć se ne sme transferisati drugim proizvodnim jedinicama koje nisu deo plana za zatvaranje ili ostalim privrednim aktivnostima istog preduzeća.
Za sva ostala pitanja u vezi sa postupkom ocene kompatibilnosti pomoći za zatvaranje sa unutrašnjim tržištem promeniće se opšte odredbe o državnoj pomoći. Tako, Komisija može da sprovede postupak prethodne i naknadne kontrole državne pomoći. Postupak prethodne kontole sprovešće se nakon notifikacije predmetne pomoći. U vezi sa notifikovanom državnom pomoći Komisija može da donese više različitih odluka.
Primeri prakse u vezi sa pomoći za zatvaranje nekonkurentnih rudnika uglja postoje u Rumuniji, Nemačkoj i Sloveniji.
Rudarska aktivnost još uvek je značajan resurs za proizvodnju energije u Evropskoj uniji, ali njegova uloga vremenom opada, imajući u vidu i sve veći udeo obnovljenih izvora energije.
Kako bi se prevazišli negativni efekti zatvaranja nekonkurentnih rudnika uglja, potrebno je izdvojiti značajna sredstva. U tom pogledu, Odluka predstavlja dobar balans između želja država članica da ovaj proces okončaju što bezbolnije i nastojanja Komisije da očuva konkurenciju na unutrašnjem tržištu.
Ustanovljena praksa biće od velikog značaja za Republiku Srbiju, s obzirom na izazove koje zatvaranje rudnika nosi sa sobom, što posebno važi za prekvalifikacije i obuke radnika koji će postati tehnološki višak, kako bi se izbeglo povećanje ionako velike nezaposlenosti.
Poseban problem predstavljaće sprovođenje mera u cilju otklanjanja štetnih posledica rudarske aktivnosti po životnu sredinu, kao i sprovođenje eventualnih odluka srpske Komisije za kontrolu državne pomoći o povraćaju nezakonite državne pomoći.
Izvor RB Kolubara