NaslovnaRegion energetikaCBAM verifikacija menja...

CBAM verifikacija menja izvoz električne energije iz jugoistočne Evrope, dok se trgovci suočavaju sa novim troškovima i ugovornim rizicima

Supported byClarion Energy opengraph
Supported by ElevatePR Tech
Supported by SEE Energy News
Supported by Clarion Energy
Supported by Balancing Energy
Supported byspot_img

Izvoznici električne energije i trgovačke kompanije širom jugoistočne Evrope suočavaju se sa sve većim pritiskom da dokažu ugljenični profil električne energije koju prodaju na tržištu Evropske unije, kao i njenu fizičku isporuku. Mehanizam EU za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM) uvodi nove troškove, obaveze verifikacije i komercijalne rizike u regionalnu trgovinu električnom energijom.

Za elektroprivrede, nezavisne proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora i trgovce koji posluju u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Severnoj Makedoniji i Albaniji, mogućnost isporuke električne energije sa niskim emisijama ugljenika, čije se karakteristike mogu nezavisno proveriti, postaje sve značajnija konkurentska prednost.

Iako formalne obaveze podnošenja CBAM deklaracija i predaje sertifikata prvenstveno snose ovlašćeni uvoznici u EU, ekonomske posledice protežu se kroz čitav lanac snabdevanja. Očekuje se da će evropske ugovorne strane deo troškova ugljenika i zahteva za dokumentaciju preneti na dobavljače izvan EU putem otkupnih cena električne energije, trgovačkih sporazuma i ugovornih garancija.

Ključni komercijalni rizik jeste mogućnost da električna energija prodata kao obnovljiva ipak bude opterećena troškovima CBAM-a obračunatim prema podrazumevanim nacionalnim faktorima emisija, ukoliko se stvarne emisije ne mogu dokazati u skladu sa pravilima EU.

Ova razlika posebno je važna za proizvođače električne energije iz vetra, sunca i hidroelektrana koji žele pristup tržištima EU sa višim cenama električne energije.

Troškovi ugljenika već menjaju regionalne tokove trgovine

Uticaj je sve vidljiviji u prekograničnim tokovima električne energije.

Prema podacima Sekretarijata Energetske zajednice, komercijalno planirana razmena električne energije preko granica između zemalja Energetske zajednice i država članica EU smanjena je za 25% u prvom kvartalu 2026. godine, dok su prosečne cene električne energije za dan unapred na tržištima izvan EU bile približno 30 evra/MWh niže nego na susednim tržištima EU.

Uprkos povoljnim hidrološkim uslovima, niže veleprodajne cene nisu dovele do obima izvoza koji bi se uobičajeno očekivao na osnovu tako velikih cenovnih razlika.

Naknadna procena Sekretarijata pokazala je da se proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora suočavaju sa praktičnim poteškoćama u ispunjavanju uslova za dokazivanje stvarnih ugrađenih emisija.

Za trgovce to predstavlja suštinsku promenu u prekograničnoj arbitraži.

Tradicionalne trgovačke odluke, zasnovane na razlikama u veleprodajnim cenama, prenosnim kapacitetima, gubicima, izloženosti troškovima balansiranja i riziku druge ugovorne strane, sada moraju da obuhvate i troškove CBAM-a, kao i verovatnoću da pojedinačne količine električne energije ispune uslove za obračun prema stvarnim emisijama.

Izvozne marže mogu potpuno nestati kada evropski kupac primeni podrazumevane vrednosti emisija, čak i ako električna energija potiče iz postrojenja koje koristi obnovljive izvore.

Šta će evropska verifikaciona tela zahtevati od izvoznika iz jugoistočne Evrope

Izvoznici električne energije koji žele da svojim kupcima u EU omoguće obračun prema stvarnim emisijama moraće da obezbede znatno više od uobičajenih sertifikata o poreklu energije ili dokaza o proizvodnji električne energije.

Akreditovana verifikaciona tela proveravaće da li proizvodno postrojenje, fizički ugovor o kupovini električne energije, dokumentacija o prenosu i prekogranične nominacije ispunjavaju odgovarajuće zahteve CBAM-a.

Prema važećem okviru, za električnu energiju za koju se prijavljuju stvarne emisije mora da postoji odgovarajući fizički ugovor o kupovini električne energije (PPA), povezan sa ovlašćenim deklarantom u okviru CBAM-a u EU.

Proizvodno postrojenje mora biti direktno povezano sa prenosnim sistemom EU ili mora biti ispunjen odgovarajući uslov kojim se dokazuje da nema fizičkog zagušenja mreže između postrojenja i prenosnog sistema EU.

Emisije fosilnog porekla iz proizvodnje električne energije ne smeju da prelaze 550 grama CO₂ po kilovat-satu.

Proizvodnja električne energije i prihvaćene prekogranične nominacije takođe moraju biti međusobno usklađene u vremenskim intervalima koji ne prelaze jedan sat, uključujući i relevantne tranzitne sisteme.

Za srpskog proizvođača električne energije iz vetra koji prodaje struju preko posrednika u trgovini na mađarskom tržištu, to može zahtevati koordinaciju između proizvođača, trgovca, operatora prenosnih sistema i uvoznika u EU.

Slično tome, isporuka električne energije iz Crne Gore u Italiju preko podmorske interkonekcije mora biti potkrepljena odgovarajućim ugovornim dokazima i dokazima o fizičkoj isporuci ukoliko uvoznik želi da prijavi stvarne emisije.

Ovi aranžmani ne mogu se zameniti samo garancijama porekla.

Trgovci preuzimaju novu odgovornost za sledljivost električne energije

Za kompanije koje se bave trgovinom električnom energijom, najznačajnija promena jeste sve veća važnost sledljivosti na nivou pojedinačnog proizvodnog postrojenja i ugovorne isporuke.

Trgovac koji kupuje električnu energiju od više proizvođača i objedinjuje je u komercijalnom portfoliju možda neće moći da dokaže koje količine ispunjavaju uslove za obračun prema stvarnim emisijama bez odgovarajuće ugovorne strukture i detaljne evidencije o raspodeli isporuka.

Pravila EU o verifikaciji zahtevaju od operatora proizvodnog postrojenja da pripremi dodatak izveštaju o emisijama za konkretnog deklaranta, u kojem se navode relevantni ovlašćeni deklarant u okviru CBAM-a i količine električne energije koje ispunjavaju propisane uslove.

To stvara dodatnu složenost za trgovačke kompanije koje posluju sa više ugovornih partnera u EU.

Kompanijama će biti potrebni sistemi koji mogu da usklade podatke o proizvodnji, ugovorenim isporukama, nominacijama, uvezenim količinama i raspodeli električne energije, bez dvostrukog obračunavanja.

Komercijalni odgovor mogao bi da obuhvati formiranje zasebnih portfolija obnovljive električne energije sa verifikovanim emisijama, zaključivanje namenski strukturiranih fizičkih PPA ugovora i dodatna ugovorna ograničenja za preraspodelu količina električne energije između kupaca.

Izvoznici moraju da se pripreme za nezavisnu verifikaciju

Regionalni proizvođači električne energije trebalo bi da očekuju da će evropski kupci zahtevati kompletnu dokumentaciju pre potpisivanja ili obnavljanja dugoročnih ugovora o snabdevanju.

Ona može da obuhvati identifikacione podatke o postrojenju, procedure za praćenje emisija, podatke sa brojila proizvodnje, dokumentaciju o fizičkim PPA ugovorima, prihvaćene prekogranične nominacije, dokaze o prenosu i evidenciju kojom se potkrepljuje raspodela električne energije pojedinačnim uvoznicima u EU.

Akreditovano verifikaciono telo nezavisno će proceniti dostavljene informacije i utvrditi eventualna neslaganja ili značajne nedostatke.

Verifikacija ne garantuje da će ugovorena električna energija iz obnovljivih izvora automatski ispuniti uslove za obračun prema stvarnim emisijama. Reč je o postupku provere koji se sprovodi prema precizno definisanim regulatornim kriterijumima.

Zato izvoznici i trgovci treba da razlikuju usluge tehničke pripreme za verifikaciju, koje pomažu u prikupljanju i uređenju dokaza, od formalne verifikacije koju sprovodi odgovarajuće akreditovana nezavisna organizacija.

Novi rizici za elektroprivrede, trgovačke kompanije i finansijere projekata

Za postojeće regionalne elektroprivrede, kao što su EPS, EPCG, ERS i EPBiH, CBAM stvara dodatni komercijalni pritisak na portfolije namenjene izvozu električne energije.

Proizvodnja zasnovana na uglju izložena je riziku dodatnih troškova povezanih sa emisijama ugljenika pri uvozu u EU, dok obnovljivi izvori i hidroelektrane mogu imati snažniju konkurentsku poziciju ako njihova električna energija ispunjava uslove za verifikaciju stvarnih emisija.

Nezavisni proizvođači suočavaju se sa drugačijim izazovom. Njihova postrojenja mogu imati niske operativne emisije, ali i dalje mogu da nemaju potrebne ugovorne aranžmane, dokumentaciju o prenosu ili satne podatke za dokazivanje uslova za verifikovani izvoz.

Kod trgovaca, rizik je prvenstveno vezan za ugovorne obaveze.

Kupci u EU mogu zahtevati korekcije cena, garancije, dodatnu dokumentaciju ili naknadu štete ukoliko odgovarajući dokazi o emisijama nisu dostupni.

Banke koje finansiraju projekte obnovljivih izvora energije i aktivnosti trgovine električnom energijom sve više moraju da procenjuju da li očekivani prihodi od izvoza zavise od povoljnijeg tretmana prema CBAM-u koji još nije dokazan.

Razlika između uobičajenog PPA ugovora za električnu energiju iz obnovljivih izvora i ugovora o snabdevanju električnom energijom čije su karakteristike proverljive u skladu sa CBAM-om mogla bi da utiče na finansijsku održivost projekata, uslove kreditiranja i projektovane pokazatelje pokrića otplate duga.

Promene propisa EU mogle bi da ublaže pojedina ograničenja

Stav Evropskog parlamenta o izmenama CBAM-a iz septembra 2026. godine mogao bi da olakša primenu obračuna prema stvarnim emisijama pojednostavljivanjem određenih ugovornih zahteva i uslova fizičke isporuke, uključujući aranžmane u kojima učestvuju trgovci električnom energijom.

Međutim, predložene izmene još nisu postale konačni propisi, zbog čega su izvoznici i dalje izloženi zahtevima koji su trenutno na snazi.

Prvi izveštaji o verifikaciji koji se odnose na uvoz tokom 2026. godine očekuju se od januara 2027. godine, pre prvog roka za podnošenje godišnje CBAM deklaracije, koji je 30. septembar 2027. godine.

Za elektroenergetski sektor jugoistočne Evrope ova tranzicija stvara tržišno okruženje u kojem same cene električne energije više nisu dovoljne za određivanje konkurentnosti izvoza.

Sve veću tržišnu prednost imaće proizvođači i trgovci koji mogu da isporuče električnu energiju potkrepljenu pouzdanim podacima o emisijama, odgovarajućim ugovorima i nezavisno verifikovanom dokumentacijom o prekograničnim isporukama.

Za regionalne izvoznike, ključno komercijalno pitanje više nije samo da li električna energija može da se proda na tržištu EU, već i da li njene verifikovane karakteristike u pogledu emisija ugljenika omogućavaju kupcu u EU da je nabavi po konkurentnom konačnom trošku.

Supported byVirtu Energy
Supported byspot_img
Supported byVirtu Energy

Najnovije vesti

Nastavite sa čitanjem

CBAM stvara nove razlike u cenama električne energije u Evropi, dok troškovi ugljenika opterećuju izvoz sa Balkana i konkurentnost industrije

Mehanizam Evropske unije za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM) menja cene električne energije i ekonomsku računicu trgovine strujom širom jugoistočne Evrope, produbljujući razliku između veleprodajnih cena električne energije i troškova uvoza iz zemalja Zapadnog Balkana nakon obračuna emisija ugljen-dioksida. Uticaj bi...

Razlika u ceni električne energije između Mađarske i Nemačke naglo raste dok ograničenja u mreži jugoistočne Evrope poništavaju efekte oporavka proizvodnje iz obnovljivih izvora

Premija mađarske cene električne energije na dan unapred u odnosu na Nemačku proširila se na gotovo 75 €/MWh za isporuku 8. oktobra, iako se proizvodnja energije iz vetra i sunca oporavila širom jugoistočne Evrope. Ovakvo kretanje pokazuje kako prekogranična...

Rast cene ugljenika u EU povećava troškove izvoza električne energije iz Srbije u okviru CBAM-a

Troškovi izvoza električne energije iz Srbije u Evropsku uniju, uz primenu podrazumevanih vrednosti emisija u okviru CBAM-a, porasli su na oko 85,70 evra/MWh u trećem kvartalu, čime se dodatno jača komercijalna prednost proizvođača energije iz vetra i sunca koji...
Supported byClarion Owners Engineers