Mađarska kaže da može u potpunosti da zameni ruski gas do oktobra 2027. godine, što bi moglo da preusmeri milijarde kubnih metara regionalnih tokova ka proizvodnji u Rumuniji, LNG-u iz Hrvatske i Grčke, kao i ka balkanskom prenosnom koridoru ka severu.
Ministar privrede i energetike Ištvan Kapitanji rekao je da bi postojeće interkonekcije i alternativni izvori snabdevanja trebalo da omoguće Mađarskoj da pokrije potražnju bez ruskog gasa do roka predviđenog za postepeno ukidanje ruskog gasa u Evropskoj uniji.
Ova izjava predstavlja značajnu promenu za jedno od tržišta gasa u centralnoj Evropi koje je tradicionalno bilo među najzavisnijima od ruskih isporuka.
Mađarska je tradicionalno dobijala najveći deo ruskog gasa preko TurkStreama i balkanske rute kroz Srbiju.
Zamena tih tokova povećala bi značaj alternativnih veza sa Rumunijom, Hrvatskom i Slovačkom, kao i potencijalno LNG-a koji stiže preko Grčke i zatim se transportuje na sever kroz Bugarsku.
Za jugoistočnu Evropu, ova promena bi zato bila mnogo značajnija od same odluke Mađarske o nabavci gasa.
Ona bi mogla da promeni način korišćenja gasovoda širom regiona.
Rumunija se priprema za povećanje domaće proizvodnje, dok je Grčka brzo proširila svoju ulogu kao LNG kapija, a Bugarska i Rumunija sve više omogućavaju tokove gasa sa juga ka severu, prema centralnoj Evropi.
Hrvatski LNG terminal Krk i sistem Adria mogli bi da dobiju sličan strateški značaj.
Mađarska je takođe pokrenula razgovore o maksimalnom korišćenju hrvatskog naftovoda Adria, što ukazuje na širi pokušaj smanjenja zavisnosti od Rusije i u oblasti gasa i sirove nafte.
Kapacitet postaje ograničavajući faktor
Glavno komercijalno pitanje jeste da li alternativne rute mogu da obezbede dovoljne količine gasa po konkurentnim cenama.
Interkonekcija Arad–Segedin između Rumunije i Mađarske već je u periodima snažnih tokova gasa ka severu radila blizu svog kapaciteta.
To znači da veća rumunska proizvodnja ili dodatne količine LNG-a iz Grčke neće automatski dovesti do većeg snabdevanja Mađarske ukoliko prenosni kapacitet ne može da prihvati dodatne količine.
Isti problem odnosi se i na hrvatske pravce.
Infrastruktura može fizički da diversifikuje snabdevanje, ali tarife za transport, zagušenje mreže i cene LNG-a određuju da li je alternativni pravac komercijalno privlačan.
Zbog toga bi promena pravca snabdevanja Mađarske mogla da ojača investicioni interes za dodatne interkonekcije i proširenje kapaciteta kompresorskih stanica širom regiona.
Takođe bi mogla da pojača konkurenciju između Grčke i Hrvatske kao južnih ulaznih tačaka za LNG.
Za Srbiju su posledice posebno važne.
Srbija se trenutno nalazi na glavnom koridoru TurkStreama, kojim se ruski gas transportuje ka Mađarskoj. Smanjenje mađarske potražnje za gasom koji dolazi tim pravcem moglo bi da umanji njegov strateški značaj za tranzit, dok bi istovremeno povećalo pritisak na Srbiju da diversifikuje svoje snabdevanje.
Regionalno tržište gasa zato prelazi ka složenijoj strukturi.
Energetska sigurnost više se ne zasniva prvenstveno na jednom dobavljaču i jednom koridoru.
Ona sve više zavisi od toga da li više izvora može međusobno da konkuriše kroz ograničenu prekograničnu infrastrukturu.
Mađarski cilj do oktobra 2027. godine postavlja jasan rok za ovu tranziciju.












