Bugarska usmerava više od 300 miliona evra fiskalne podrške kako bi ublažila uticaj visokih cena goriva na poljoprivredu, teretni transport i ugrožene potrošače, pretvarajući regionalni naftni šok u šire pitanje konkurentnosti industrije.
Paket mera koji je usvojila vlada obuhvata oko 170 miliona evra za poljoprivredu, od čega je 100 miliona evra namenjeno nadoknadi proizvođačima zbog viših troškova dizela tokom 2025. i 2026. godine.
Dodatnih 55 miliona evra već je usmereno ka sektoru teretnog transporta.
Vlada takođe ukida akcizu na TNG i izdvaja oko 30 miliona evra jednokratne pomoći za više od 550.000 građana sa nižim prihodima.
Vozači putničkih automobila koji koriste benzin i dizel neće dobiti široko subvencionisanje cena na benzinskim stanicama.
Ta razlika je značajna.
Umesto pokušaja da ograniči cene goriva za čitavu privredu, Sofija usmerava podršku ka sektorima u kojima troškovi dizela najdirektnije utiču na cene hrane, logistiku i konkurentnost industrije.
Naftni šok prelazi u fiskalnu politiku
Paket mera dolazi nakon naglog rasta cena derivata nafte širom Evrope.
Dizel je posebno važan za Bugarsku jer su poljoprivreda i drumski teretni transport i dalje veoma izloženi troškovima goriva.
Viši troškovi transporta mogu se brzo preneti kroz veleprodajne i maloprodajne cene, dok se poljoprivrednici direktno suočavaju sa pritiskom na troškove mehanizacije, žetve i logistike.
Vlada zato rast cena goriva tretira istovremeno kao inflacioni problem i rizik za konkurentnost.
Takav pristup podseća na mere koje se pojavljuju i u drugim zemljama jugoistočne Evrope.
Crna Gora je smanjila akcize, Hrvatska nastavlja da upravlja maloprodajnim cenama energenata, dok je i Rumunija koristila smanjenje poreza kako bi ublažila rast cena dizela.
Odgovor Bugarske je obimniji i usmereniji ka privrednim sektorima.
Cena takve politike jeste fiskalna.
Državna podrška može da odloži uticaj visokih cena nafte, ali ne uklanja osnovni trošak.
Ukoliko međunarodne cene dizela i benzina ostanu povišene, programi subvencija moraće ili da se proširuju ili će se trošak na kraju ponovo prebaciti na preduzeća i potrošače.
Paket mera takođe otvara pitanje koliko dugo vlade zemalja jugoistočne Evrope mogu da koriste javne budžete kao amortizere energetskih cenovnih šokova.
Za sada je Bugarska odlučila da zaštiti sektore koji su najizloženiji troškovima dizela.
Ova odluka pokazuje da se intervencije u cene energenata sve više pomeraju izvan podrške domaćinstvima i direktno ulaze u oblast industrijske politike.
Visoke cene goriva više nisu samo pitanje troška na benzinskim stanicama.
One sve više postaju pitanje da li poljoprivredna gazdinstva, transportne kompanije i izvoznici mogu da zadrže konkurentnost.












