NaslovnaRegion energetikaZašto je Francuska...

Zašto je Francuska nacionalizovala najveću energetsku kompaniju?

Supported byClarion Energy opengraph
Supported by ElevatePR Tech
Supported by SEE Energy News
Supported by Clarion Energy
Supported by Balancing Energy
Supported byspot_img

Posle nacionalizacije privatizovanih vodovodnih preduzeća, Francuska završava i otkup akcija svoje najveće energetske kompanije, EDF, kako bi ona bilo 100% u državnom vlasništvu.

Sve je više primera koji pokazuju da slobodna ruka tržišta dobro funkcioniše u mirnim vremenima, ali kada nastupe krize ona malo toga može da dohvati, uključujući i profit. Upravo ovo se desilo sa EDF-om koji je prošle godine zabeležio rekordni gubitak pošto mu je nuklearna proizvodnja energije pala na najniži nivo u 34 godine, ponajviše zato što je dobar deo reaktora bio ugašen ili na održavanju.

Usled loših poslovnih rezultata, Vlada je krajem godine otpočela nacionalizaciju ovog proizvođača električne energije. Istini za volju, većinski udeo u toj kompaniji je imala država (84%), koja se potrudila da otkupi ostatak udela, od čega je 15% bilo u rukama privatnih akcionara, a jedan procenat u vlasništvu zaposlenih u ovom preduzeću.

Cilj pomenute nacionalizacije je bio da se obezbedi potpuna samostalnost države u donošenju odluka važnih za poslovanje EDF-a, pa i onih o investicijama. Naime, kompanija se našla u problemu jer nije dovoljno ulagala u održavanje nuklearnih reaktora, a kamoli u proširenje njihovih kapaciteta, ali i zbog malih ulaganja u proizvodnju struje iz obnovljivih izvora. Sada će taj posao na sebe preduzeti država, budući da joj je ova kompanija veoma bitna za održavanje energetske stabilnosti.

Očekuje se da će EDF sada izdvajati više novca za investicije, te da će osposobiti reaktore koji su bili na „stend baju“ i izgraditi neke nove, što bi trebalo da utiče i na pad cene struje u Francuskoj, koja je poskupela upravo zbog smanjenja proizvodnje.

Rekomunalizacija vodovoda

Nešto slično desilo se pre nekoliko godina u istoj ovoj zemlji sa dva gradska vodovodna preduzeća. Ona su privatizovana, a potom se pokazalo da novi vlasnici nisu dovoljno ulagali u održavanje njihove infrastrukture, ali ih to nije obeshrabrilo od podizanja cene vode.

Posle pogoršanja kvaliteta usluga ovog preduzeća, Grad Pariz je 2009. godine povratio vlasništvo i upravljačka prava u svom vodovodu, napravivši od njega novu kompaniju pod imenom Eau de Paris. Kada je ovo preduzeće otkupljeno od privatnika cena vode je smanjena za osam odsto, način upravljanja i ulaganja je dat na uvid javnosti, a u njegovo upravljanje su sada uključeni i građani i organizacije civilnog društva. Povećan je i broj javnih fontana u prestonici Francuske, olakšan pristup vodi beskućnicima i siromašnim domaćinstvima, a pokrenuti su i programi koji promovišu održiv pristup potrošnji vode.

Kako je sve ovo pošlo za rukom javnom preduzeću? Stručnjaci kažu da je glavni razlog taj što njegov osnovni motiv nije profit, već dobrobit građana. Kompanija iza koje stoji ta država poseže za dugoročnim rešenjima koja možda neće obezbediti odmah veliku zaradu, ali će zadovoljiti potrebe svojih klijenata, odnosno građana.

Ovo nije jedini takav slučaj. Privatizacija se pokazala kao loš izbor i za Grenobl, ali i za prestonicu Nemačke. Naime, ova dva grada su takođe rekomunalizovali svoje vodovode, prenosi bif.rs.

Supported byVirtu Energy
Supported byspot_img
Supported byVirtu Energy

Najnovije vesti

Nastavite sa čitanjem

Crna Gora potpisala ugovore o priključenju za 3 GW dok se usko grlo razvoja obnovljivih izvora premešta na mrežu

Crna Gora je potpisala ugovore o priključenju na mrežu koji obuhvataju oko 3 GW projekata iz obnovljivih izvora energije, što je nekoliko puta više od trenutne vršne potrošnje električne energije u zemlji i pokazuje da se glavno investiciono usko...

Električna energija iz Srbije suočava se sa podrazumevanim CBAM troškom od 78 evra/MWh, dok se pooštravaju pravila za obračun stvarnih emisija

Električna energija iz Srbije izvezena u Evropsku uniju nosi indikativni trošak od oko 78,37 evra/MWh po osnovu Mehanizma EU za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM) kada se primenjuje nacionalni podrazumevani faktor emisija, što predstavlja pretnju da će biti poništena cenovna...

Proizvodnja iz uglja opada dok gas i obnovljivi izvori menjaju elektroenergetski miks Jugoistočne Evrope

Jugoistočna Evropa nastavila je da smanjuje zavisnost od uglja tokom drugog kvartala 2026. godine, ali je normalizacija hidroloških uslova ponovo dovela prirodni gas u regionalni elektroenergetski miks. Ovaj pomak ukazuje na napredak regiona u smanjenju proizvodnje iz lignita, ali...
Supported byClarion Owners Engineers