Hrvatska je odlučila, kad je zaštita okoliša u pitanju, biti najbolja u Europi i tako sama sebi zabiti nož u leđa te »osigurati« investicijski krah. Do ulaska u EU, naime, Europskoj komisiji moramo reći koja naša područja ulaze u europsku ekološku mrežu, tzv. Naturu 2000, čiji je cilj osigurati dugoročni opstanak europskih najvrednijih i najugroženijih vrsta i staništa.
Sve su članice EU-a dužne dio svog teritorija svrstati u tu, zajedničku zaštićenu mrežu, no dok su ekološki najosvještenije i najnaprednije EU države »dale« manje od deset, u prosjeku 17 posto svog kopnenog teritorija, Hrvatska ima namjeru ekološki zaštićenim prozvati najviše, čak 37 posto svog kopna. Problema ne bi bilo da se na tim, zaštićenim područjima ne nalaze i lokacije budućih planiranih hidroelektrana, kao i važni vodotoci, što znači da u naredne dvije do tri godine, počev od ulaska u EU, dakle do sredine 2016. godine, dok Europska komisija našu predloženu ekološku mrežu ne verificira, mi nećemo moći graditi, dapače, uopće ulaziti u bilo kakav postupak vezan uz gradnju novih hidroelektrana, nećemo moći regulirati svoje vodotoke, ali niti raditi na investicijama koje će omogućiti bolju zaštitu od poplava.
Drugim riječima, potpuno neusklađeno sa Strategijom prostornog uređenja RH, sa planom strateških energetskih investicija i drugim planskim dokumentima ove Vlade, sami sebi smo »zacrtali« toliko zaštićenih područja, na kojima nekoliko godina nećemo moći graditi nove objekte, a kad nam Europa ekološku mrežu i verificira, moći će se uplitati u naše odluke o tome što i kako unutar ekološke mreže graditi.
Drugim riječima, gospodarski razvoj neće biti moguć na čak 37 posto hrvatskog kopnenog teritorija, i to u momentu kad Vlada poziva na kolektivnu molitvu za dozivanje investitora u Hrvatsku. Nažalost, da se na naše molitve i oglase, nije poznato što će, osim eventualno Plomina C, ti investitori graditi, budući da do 2016. godine s mjesta nećemo moći pomaknuti niti jedan projekt u hidroelektranama, ukupne instalirane snage gotovo 800 MW, i u njima potencijalnu proizvodnju električne energije od gotovo dvije tisuće GWh na godinu.
U velikim javnim poduzećima, poput HEP-a, Hrvatskih voda i u drugima, potpuno su zgroženi planom da u Naturu 2000 pridružimo toliko svog kopnenog teritorija. Ako se to dogodi, prije 2016. godine neće se moći graditi HE Omblu, elektrane na Savi, HE Molve 1 i 2, HE Kosinj i HE Senj, općenito neće biti moguće pokrenuti niti jednu investiciju od planiranih 3,2 milijarde eura. Nije, pritom, samo riječ o investicijama koje bi naš uvoz električne energije smanjile za 50 posto, već i o investicijama koje bi omogućile veću zaštitu od poplava, navodnjavanje određenih poljoprivrednih područja i tako redom.
Europi, čije su stare članice u mrežu ušle puno mudrije i pametnije, i to nakon što su sagradile energetske i druge kapacitete koje su sagraditi htjele, ovaj naš potez, dakako, savršeno odgovara. Makar EU direktive ne daju upute o tome koliko kopna ili vode država članica mora uključiti u ekološku mrežu Natura 2000, mi smo odlučili uvrstiti velik, najveći u Europi, dio svog teritorija, i tako postati svojevrsni europski »rezervat«, veliki park Europe.
Primjerice, Velika Britanija i Danska su manje od deset posto svog kopna proglasile ekološkom mrežom, većina zemalja, čak 17 članica EU, do 20 posto. Među njima su, primjerice, Francuska, Belgija, Njemačka, Italija, Rumunjska, Švedska, Češka i tako dalje, pa tako i Austrija koja je, za primjer, Naturom 2000 proglasila 15 posto svog kopna. U Mađarskoj je zaštićeno 22 posto kopna, u Bugarskoj 33, u Sloveniji 35 posto, a u Hrvatskoj će biti najviše u cijeloj Europi, 37 posto. Štoviše, prvi je prijedlog bio 47 posto.
Izvor SEEbiz
