Za rudno bogatstvo, na koje smo zaboravili, prema informacijama Dnevnih novina, Italijani su sami saznali, i došli na ideju da ga izvoze u Italiju. Riječ je o rijetkoj rudi koja se koristi u naftnoj industriji, kao i za proizvodnju papira i boja.
“Grupa italijanskih preduzetnika na čelu sa industrijalcem iz sektora mineralne proizvodnje i obrade minerala Nicolom Di Simone, iz regiona Abruko, zainteresovana je za ponovno otvaranje Rudnika barita u pljevaljskom selu Potkovač, kao i za izvoz drugih minerala“.
Riječ je o veoma rijetkoj rudi koja se koristi u naftnoj industriji, za proizvodnju boja i papira, te za prečišćavanje vode. Pored te rude, italijanski investitori su zainteresovani i za izvoz krečnjaka, gipsa, mermera kao i minerala sige od koga se pravi ukrasno kamenje.
“Italijanski preduzetnici prevashodno su se interesovali za mineralne sirovine koje se nalaze na prostoru Pljevalja, a akcenat je stavljen na barit, kao i mogućnosti njegovog izvoza, obzirom na to da je proizvodnja ovog minerala odavno prestala. Dakle, italijanski partneri konkretno su tražili podatke oko minerala koji mogu da budu predmet buduće saradnje, odnosno izvoza”, rekao je za Dnevne novine predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja Pljevlja Zoran Gospić, koji se nedavno sastao sa njima.
U prilog ozbiljnosti italijanskih preduzetnika ide i činjenica da su se tokom boravka u Pljevljima konsutovali o mogućnosti izvoza sirovina, i naglasili da će za izvoz u Italiju najvjerovatnije pomorski saobraćaj i crnogorsku Luku Bar.
Prema riječima Gosipića u ovoj priči, Rudnik uglja je samo posrednik jer posjeduje neophodnu dokumentaciju koja je nakon što je rudnik barita zatvoren prenijeta u pljevaljski rudnik uglja.
Mogućom saradnjom, prema riječima Gospića najviše bi profitirala Pljevlja, jer bi se otvaranjem rudnika otvorila nova radna mjesta i ponovo bi bio pokrenut projekat koji je preko 15 godina bio ugašen.
Izvor CDM
