Srbija prema najnovijim podacima Svjetskog savjeta za zlato, ima najveće rezerve ovog plemenitog metala u regionu. Prema podacima koje je javnosti ljetos predočio Ilirika gold investicioni fond, pozivajući se na izvještaj Svjetskog savjeta za zlato, Srbija je na 59. mjestu u svijetu po raspoloživim rezervama zlata koje se nalaze u centralnoj banci.
Riječ je o 13,1 toni tog metala. Ta količina obuhvata, međutim, svega 4,4 odsto ukupnih državnih stokova zlata.
Slovenija je od ostalih zemalja u našem regionu na 79. mjestu po rezervama zlata, sa 3,2 tone i 14 procenata ukupnih državnih rezervi, Albanija je na 92. poziciji sa 1,6 tona, dok se Hrvatska, Crna Gora, BiH i BJR Makedonija u tom izvještaju uopšte i ne pominju.
Zvaničnici u Srbiji uglavnom izbjegavaju da kažu gdje i kako se se čuva naše državno zlato, već je odgovor na to pitanje uglavnom kratak i jezgrovit – nalazi se na „sigurnom mestu” To znači u trezorima pod zemljom i sa jako „složenom” procedurom dolaženja do dragocjenih poluga.
Sukcesija
Predstavnici pet zemalja nastalih na prostoru nekadašnje SFRJ u aprilu 2001. u Briselu su se dogovorili o raspodjeli 46 tona rezervi zlata koje nekadašnja zajednička država imala u Banci za međunarodna poravnanja (BIS), čije sjedište se nalazi u švajcarskom gradu Bazelu. Te rezerve zlata, vrijedne približno 440 miliona dolara, podjeljene su tako što je takođe bivša Savezna Republika Jugoslavija dobila 36,52,raspoloživog zlata koje se nalazilo u trezorima BIS-a, Hrvatskoj je pripalo blizu 28,5,Sloveniji – 16,39, BiH – 13,2 i Makedoniji – 5,4 odsto.
NBS nije nadležna za promet zlata, niti je u obavezi da objavljuje kolike su naše zlatne rezerve. Nezavisni eksperti ipak procjenjuju da su rezerve tog metala u Srbiji „teške” najvjerovatnije oko milijardu evra ili približno 1,35 milijardi dolara.
Čuvari zlata, u bezbjednim podzemnim trezorima banaka, kažu da je procedura dolaska do žutih poluga „višeslojna” i zahtjeva uvijek učešće više lica i mnogo raznih potvrda.
Na pitanje zašto raste ulaganje u zlato, a ne na primjer u nekretnine, ekonomisti kažu da je odgovor jednostavan: mala količina predstavlja veliku vrijednost. Srbija po tome sljedi svjetski trend pomame za zlatom koje ne gubi vrijednost. Zanimljivo je da se, iako je trgovina i zarada kupovinom zlata legalna i moguća čak i posredstvom investicionih fondova, na posjedovanje zlata u Srbiji ne plaća porez. Da li imate 100 ili 1.000 grama zlata, kolika je vrijednost toga poreznika se zvanično ne tiče. U nekim zemljama, poput Kine na primjer, sve do prije nekoliko godina nije bilo moguće da fizička lica kupuju zlato.
U drugoj polovini prošle decenije u Srbiju je bez mnogo buke stigla čuvena švajcarska kompanija “IQ invest” i ponudila fizičkim i pravnim licima mogućnost investiranja u zlatne i srebrne dukate i poluge.
Stručna lica koja se bave ubjeđivanjem ljudi sa imetkom da svoj kapital invesitiraju u zlato u prvi plan ističu da je to ulaganje kojom se investitor najbolje štiti od dejstva inflacije, jer je već mnogo puta dokazano da kad se bilježi rast inflatorne stope tada dolazi i do poskupljenja zlata. Do 1971. godine je, inače, u svijetu formalno važio takozvani zlatni standard jer je postojala međunarodna obaveza da se za svaku f. uncu zlata plati 35 dolara. Ali, SAD su objavile, početkom osme decenije prošlog vijeka, da više ne mogu ispoštovati tu obavezu i zatim su, zahvaljujući ekonomsko – poltičkoj dominaciji, nametnule ostatku svijeta svoju novčanu jedinicu dolar kao rezervnu svjetsku valutu.
Izvor balkans.com
