Osječko predgrađe moglo bi postati “mali Kuvajt” pronađe li INA u Tenji crno zlato na bušotini na kraju sela prema Orlovnjaku.
Seljani, poneki ljubomorni na susjeda Stanića što su baš na njegovoj njivi postavili naftni toranj, a drugi pak presretni jer će biti “para” i za sve druge Tenjce sukne li pred kraj godine nafta s dubine od 2.300 metara. Optimisti već prebrojavaju barele, pitaju se hoće li uskoro uživati poput šeika i nakon toga jesti slavonske čvarke zlatnim priborom kao u Dubaiju…
Neće, kažu, više mariti koliko će stajati taj komadić otopljenog svinjskog sala jer bit će novca za sve što im srce poželi. Dok gledaju i slušaju što se danonoćno događa oko bušotine u njihovom zaseoku nazvanom Panjevi već sada osjete tračak europskih metropola. Naime, u pedesetak metara visokom tornju naspram tenjskih vrtova prepoznali su svojevrsni Eiffelov toranj.
Pokušali smo doznati što se točno događa, na prvom u povijesti Osijeka postavljenom, tornju za istraživanje nafte. Iako su nas djelatnici CROSCO-a i Ine, od kojih su pojedinci izbušili davnih godina i bušotinu u Bizovačkim toplicama, vrlo srdačno dočekali nisu nam mnogo toga smjeli pojasniti bez odobrenja iz Ine. Samo usput se moglo čuti kako su sada “na približno 1.700 metara” i da im je do planirane dubine preostalo još nešto više od pola kilometra gdje bi se trebalo naći ono što svi željno očekuju. Do sada su naišli na plin koji spaljuju uz bušotinu, a šikne li za mjesec-dva nafta vlasnik njive mogao bi biti jako zadovoljan zbog zakupa koji će dobivati. Njegov nam je skromni sin kazao kako ih je iznenadilo kada su ih obavijestili da bi naftaši došli bušiti na njihovom imanju jer je satelit “pokazao” da bi tamo moglo biti nafte.
Bude li je, doznaje se da bi svuda uokolo mogli niknuti naftni tornjevi, a u Tenji gotovo da nema čovjeka koji ne bi naftašima rado ponudio svoju njivu. Računaju kako bi za hektar mogli dobiti godišnje za zakup i po desetak tisuća eura – novac koji oni mogu samo sanjati jer toliko ni od kakvog prinosa ne mogu zaraditi. Selom već danima hodaju s palčevima u rukama jako priželjkujući da i “njih satelit snimi” i da prodaju njivu, vrt…Sumnjičavi pak kažu kako nije tolika zarada, ali ipak – “takva je para laka i fina jer se samo sjedi i zarađuje, bez oranja”.
– Volio bih kada bi tako bilo, k’o u Kuvajtu. Samo da nas ne raketiraju kao što su njih. Prodao bih im sve i bio miran do kraja života, a ne ovako da skupljam boce samo kako bih preživio – kazao nam je Milan Grabundžija, a susjedi mu Zvonko K. i Lidija i Martina Eling kažu kako bi se rado odselili zbog buke – ali i zbog fine zarade.
Izvor SEEbiz
