Ruski naftni div Rosneft razmatra preuzimanje hrvatske naftne kompanije Ine, ali i udjela u slovenskom Petrolu, a ostvare li im se planovi, pod kapom ruske kompanije bit će formirana nova vertikalno integrirana naftna megakompanija s više od deset tisuća zaposlenih, tisuću benzinskih postaja i jakim tržišnim udjelom na desetak tržišta jugoistočne Europe i zapadnog Mediterana.
Ovaj zaključak proizlazi iz studije o regionalnom širenju Rosnefta koju u svom posjedu ima Večernji list, a koja se može smatrati prvim opipljivim dokazom interesa goleme ruske tvrtke na tržištu Hrvatske i okolnih zemalja.
O tom interesu dosad se nagađalo isključivo temeljem neslužbenih izvora „dobro upućenih izvora“, no ovaj dokument – inače klasificiran kao „poslovna tajna“ – pokazuje kako se ulazak u vlasničku strukturu Ine u Rosneftu ozbiljno analizira, ali i da su ti planovi i znatno opširniji od same hrvatske kompanije. Tako se u dijelu studije pod nazivom „Uvećanje vrijednosti ulaganja u Inu u slučaju preuzimanja udjela u tvrtki Petrol d.d. Slovenija“ detaljno analizira tržišni doseg i moguće sinergije tih dviju kompanija.
Prema ruskim proračunima, ujedinjeni Petrol i Ina imali bi imati dominantni utjecaj na maloprodajnim naftnim tržištima Hrvatske i Slovenije, vrlo ozbiljnu poziciju u BiH te poziciju za daljnji razvoj u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu i Albaniji. Na veleprodajnom tržištu, pak, kompanija bi krenula u razvoj i prema zapadu, pa bi svojim derivatima ozbiljno konkurirala i na tržištima južne Austrije i Mađarske, a kasnije i sjeverne Italije.
Takav je plan iz perspektive Ine vrlo bitan jer jasno podrazumijeva opstanak obiju njezinih rafinerija – u Sisku i Rijeci. Naime, kako Petrol nema vlastitih rafinerijskih kapaciteta, opskrba njegove maloprodajne mreže bila bi povjerena Ininim rafinerijama.
Na taj način Inine rafinerije zapravo bi se vratile u svoje prirodno tržišno okruženje, u kojem ne posluju još od raspada Jugoslavije. S godišnjim kapacitetom od 4,5 milijuna tona, rafinerija Rijeka bila bi zadužena za opskrbu većeg dijela Slovenije, cijelog hrvatskog priobalja, kontinentalnog dijela do Karlovca te izvoznih kupaca na Mediteranu. Obrađivala bi rusku naftu, te dio „teških ostataka“ iz rafinerije Sisak, koja bi pak na nešto nižoj tehnološkoj razini prerađujući domaću – kvalitetniju – naftu opskrbljivala kontinentalnu Hrvatsku, BiH te dijelove zapadne Slovenije, južne Mađarske i južne Austrije.
Veliki Petrolovi skladišni kapaciteti u Kopru, pak, služili bi kao distributivno središte za plasman derivata iz Rosnjeftove rafinerija u crnomorskom Tuapseu na tržišta zapadne i srednje Europe. Dakako, od osmišljavanja do realizacije takvog plana dug je put, no nesumnjivo je riječ o najrealnijem dosad predstavljenom poslovnom modelu preživljavanja obiju Ininih rafinerija.
O interesu Rosnjefta za Inu – u slučaju da je MOL odluči prodati – ovdašnji mediji su već izvještavali, no interes za Petrol apsolutna je novost. Iako je nemoguće dobiti službenu informaciju o tome, iz detaljne analize o sinergijskim učincima Ine i Petrola može se naslutiti kako su neki razgovori o tome već obavljeni. Znatan udjel u Petrolu posjeduju tamošnje banke i paradržavni fondovi koji su danas zbog golemih dubioza prisiljeni prodavati imovinu.
Zbog iznimno kompleksne vlasničke strukture Petrola teško je vjerovati da bi Rosnjeft preuzeo većinski udjel u kompaniji, već je vjerojatnije da bi kupili od 20 do 25 posto dionica te preuzeli kontrolni paket, koji bi im omogućio da imaju utjecaj na ključne operativne odluke u tvrtki.
Izvor Seebiz
