Sljedeći dani i tjedni bit će presudni za odluku o sudbini gradnje HE Ombla. Ako se iščitavaju izjave političara proizlazi da je tom projektu već odzvonilo. Ministar gospodarstva Vrdoljak izjavljuje da odluku treba donijeti zrelo i odmjereno te da on nije taj koji “misli poginuti za Omblu”. Eko-ministar Zmajlović, kojemu se ne može prigovoriti da je neprijateljski raspoložen prema businessu, poručuje da se treba okrenuti prioritetnijim projektima jer će biti teško dokazati da se bez tih 68 MW iz Omble ne može. Strasti se stišavaju, koncept države-poduzetnika počeo se, hvala Bogu, napuštati s odlaskom Radimira Čačića. Shvatilo se da je državna blagajna prazna i zato treba oprezno birati u što će se investirati novac. Država kontinuirano podmeće leđa za HEP-ova zaduženja, pa je tako svojedobno jamčila i za zaduživanje za HE Ombla. U međuvremenu je cijena struje drastično porasla no ni to nije bilo dovoljno za HEP-ove investicije. Država je lani HEP-u uskočila s jamstvom za 400 milijuna kuna kredita za operativno poslovanje, a odobrila je i izdavanje 500 milijuna dolara obveznica za reprogram starijih dugova.
Objektivno, čak da se zanemare šišmiši i ide na golu matematiku, HEP novaca za rasipanje nema. HEP-ov odjel razvoja to vjerojatno ne razumije i zato savjetuje Nadzornom odboru da se s projektom nastavi kako “zeleni ne bi dobili krila”. HE Ombla je suvišna zato što je preskupa: ako se euri pretvore u snagu, dolazi se do troška megavata od 2,23 milijuna eura. I sve to u matematici procijenjenog troška investicije, dakle, ne onog konačnog. Poznato je da je gradnja u kršu vrlo rizična; pa i EBRD je konstatirao da je riječ oeksperimentalnom projektu koji se treba graditi u fazama, da se vidi “jel drži vodu”. Upućeni znaju kako se tradicionalno investira u HEP-u. To je lako uvidjeti na primjeru dvije nedavne proizvodne investicije, one u HE Lešće i revitalizaciju HE Zakučac. HE Lešće, koja se počela graditi u mandatu kontroverznog Ivana Mravka bila je procijenjena na 65 milijuna eura, a u konačnici je koštala 97 milijuna eura. Dakle, kad se podvukla crta, struja iz Dobre koštala je 2,20 milijuna eura po megavatu. Mravkov nasljednik Leo Begović izjavljivao je da je HEP-u nanesena znatna materijalna šteta koja se procjenjivala na između 5 i 27 milijuna eura. Do čega je doveo DORH-ov rad na tom predmetu nije poznato, no zato su vidljivi rezultati rada na osnovi stare Studije utjecaja na okoliš: hidroelektrana gubi vodu, snažni vodeni val poplavljuje prometnice i erodira korito Dobre, a HEP-ovo rješenje je u novim ulaganjima u podizanje nasipa i dodatnim radovima. Dakle, HE Lešće iziskivat će nova ulaganja. Koliko, dakle, košta rad u kršu po staroj studiji utjecaja na okoliš?
Druga dubiozna investicija je ona u revitalizaciju HE Zakučac, gdje je upravo u rad ponosno pušten prvi od naručena četiri generatora. Revitalizacija te elektrane započela je 2000. godine, bit će gotova 2015.(!), a snaga se treba podignuti za 52 MW. Troškovi su od davnih početaka narasli do neviđenih razmjera – sa 700 milijuna kuna na 1,1 milijardu kuna! Po megavatu bit će to ulaganje vrijedno 2,79 milijuna eura, dakle više od HE Ombla (2,23 mil. eur/MW) i HE Lešće (2,20 mil. eur/MW), a pritom se radi uglavnom o zamjeni stare opreme novom, bez građevinskih radova, bez potapanja 12 km kanjona ili gradnje kilometar duge podzemne betonske zavjese. Pametnome jasno.
Kroz HEP-ove hidroenergetske investicije, a njih se, što je indikativno, radi domaćom pameću, operativom i opremom, milijuni poniru u bezdan, istodobno ne donoseći znatnu novu snagu u elektroenergetski sustav. Zahvaljujući EBRD-u i transparentnosti koja u Hrvatskoj uopće nije uvriježena kada su eko-studije u pitanju, mi Hrvati ostat ćemo, po svemu sudeći, uskraćeni za prvu podzemnu hidroelektranu u Europi. To nije loš razvoj situacije, dapače. Vladi i Nadzornom odboru, kao i Upravi HEP-u sazrelo je vrijeme da se zapitaju što, osim napuhanih investicija ne valja u HEP-ovim projektima. U roku godinu dana pala su im dva velika i značajna projekta – HE Ombla i BE-TO Velika Gorica. Prvi zato što nije bio dovoljno dobar, a drugi zato što nitko nije našao za shodno razgovarati s lokalnim stanovništvom. Slično se događa i oko TE Plomin C; iako se odavno zna da će se na istoj lokaciji graditi nova snažna “ugljenara”, HEP si je neradom priskrbio neprijateljsko okruženje. Za sve što mu se događa, ili u slučaju investicija – ne događa, a trebalo bi, HEP si je kriv sam, ili točnije, krivi su neki pojedinci u toj tvrtki. Nešto krupno se svakako treba promijeniti, i to pothitno.
Izvor Energetika-net
