S energetskim stručnjakom Nevenom Duićem razgovarali smo o tome kako bi se Hrvatska u samo 10 godina mogla u potpunosti prebaciti na obnovljive izvore energije, o čemu postoji detaljna studija s izračunom potrebnih investicija, ali umjesto toga služi plinskom lobiju. Tumači i zašto na plin više ne treba gledati kao na prihvatljivo tranzicijsko gorivo
- Investicija u deplinofikaciju, odnosno gradnju obnovljivih izvora, financijski je samoodrživa te bi se 2035. godine pokrio ukupni trošak manjim troškom goriva
- U zadnje vrijeme se pokrenula gradnja sunčanih elektrana, a zanimljivo je da je najveći investitor postao Pavao Vujnovac, vlasnik Prvog plinarskog društva i Enne
- Duić navodi da Hrvatska treba graditi i pučinske vjetroelektrane na sjevernom Jadranu, što je veliki energetski potencijal i mogla bi tako postati ‘Saudijska Arabija Europe’
Neven Duić, profesor na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje te dopredsjednik Akademije tehničkih znanosti, veliki je zagovornik obnovljivih izvora energije i što brže deplinofikacije Hrvatske. S timom stručnjaka je radio i na studiji za Zelenu akciju o tome, u kojoj su izračunali da bi se izbacivanje fosilnog plina (ne voli ga nazivati prirodni plin) moglo izvesti u samo 10-ak godina i uz investicije od 39 milijardi eura.
Pokazuje grafikon o zamišljenom padu potrošnje plina: treba nam 2 milijarde kubnih metara godišnje do 2026.- 2027. godine, komentira, a onda bi ta potrošnja postepeno padala uz primjenu plana razvoja obnovljivih izvora. Domaća proizvodnja plina u tom grafikonu traje do kraja 2025. godine jer smo, kaže, plin iscrpili, a u nova polja Ina sustavno nije ulagala. Na ovih dana objavljenu vijest da kanadski Vermilion Energy ima dozvole za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika i upravo kreće u uspostavljanje istražnih bušotina kod Kutine, pa bi domaćeg plina moglo biti još, odgovara: „Premalo i prekasno.“ Ukratko, ostat ćemo ovisni o uvozu.
Za FORBES Hrvatska govori o idealističkom planu deplinifikacije, LNG-u i ruskom plinu, utjecajnom plinskom lobiju, ali i napretku te rizicima za razvoj OIE.
Ne čini se da za brzu deplinofikacije Hrvatske koju ste razradili ima političke volje. Svakako, u pitanju su i velike investicije.
Zbog klimatskih promjena moramo ići u te investicije na ovaj ili onaj način, a trebaju nam djelomice i za održavanje sadašnjeg sustava. Cijela investicija je financijski samoodrživa te bi se 2035. godine pokrio ukupni investicijski trošak manjim troškom goriva. Naime, sve te investicije (vjetar, solar, dizalice topline) su isplative, cijela tranzicija je ekonomski isplativa, a tehnički je izvediva. Naravno, da bi to bilo moguće, ključno je da postoji politička volja. No, ona ne postoji jer je Hrvatska, kao što je i Gongpokazao u svojoj analizi, uhvaćena u mrežu plina. Mi smo država koja služi plinskom lobiju umjesto da služi nacionalnim interesima. Tako da se ta tranzicija do 2035. godine vjerojatno neće dogoditi, ali sada o njoj postoji dokument koji nitko nije probao demantirati jer je stručno napravljen. Drugim riječima, postoji izvještaj koji ukazuje da je izbacivanje plina moguće i da je isplativo.
EU ima cilj karbonske neutralnosti do 2050. godine, a vi ste postavili kao cilj izbacivanje plina do 2035. godine. Zašto?
-Mi ćemo u svakom slučaju sve to morati napraviti, no europski cilj dekarbonizacije do 2050. godine nije konzistentan s ciljem ograničavanja globalnog zatopljavanja za 1,5 stupanj Celzijusa. Ova studija je rađena tako da bude konzistentna s 1,5 stupnjem. Za to bi trebalo u Hrvatskoj graditi godišnje 400 megavata vjetrolektrana i 400 megavata solarnih elektrana.
Zar nije plin prihvatljivo tranzicijsko gorivo?
-Prirodni plin je tradicionalno bio gledan kao tranzicijsko gorivo koje će zamijeniti ugljen i naftu dok ne stasaju obnovljivi izvori energije. U međuvremenu su se dogodile dvije stvari: OIE su stasali (postali su najjeftiniji izvor primarne energije) i Rusija je napala Ukrajinu, a time i europsku energetsku politiku, a Europa se našla pred prijetnjom smrzavanja. To je bio razlog zašto su svi u Europi počeli razmišljati o napuštanju plina kao tranzicijskog goriva. Vidi se to u europskoj taksonomiji – Europska komisija je bila predložila da plina uopće više nema među održivim energentima, a onda ga je plinski lobi preko nacionalnih vlada ipak uspio uvrstiti, ali samo ako se koristi kao zamjena za elektrane na ugljen. Kako se ugljen u Europi ne koristi za grijanje (osim u Poljskoj), onda u grijanju plin više nije tranzicijsko gorivo niti prema europskim dokumentima. Ugljen će pak u proizvodnji struje u EU uglavnom biti isključen do 2030. godine.
Izvor: Forbes Hrvatska
