Razvoj novih održivih projekata uz zaštitu prostornih i ekoloških resursa je strateško opredjeljenje novog resora u Vladi Crne Gore – ministarstva energetike i rudarstva. Plan je da se sprovede detaljna analiza i izradi studija o maksimalnom kapacitetu solarnih elektrana i vjetroparkova koje je moguće izgraditi u Crnoj Gori, bez ugrožavanja stabilnost rada elektroenergetskog sistema, kazao je između ostalog u intervjuu za list Elektroprivreda novi ministar energetike dr Saša Mujović.
Ranije poznat javnosti, čovjek od integriteta i jedan od najcjenjenijih ljudi u struci smatra da će inženjerski precizno detektovati sve razvojne energetske šanse za Crnu Goru,ali na tom putu realizacije zacrtanog i borbe za bolju Crnu Goru svi smo podjednako odgovorni i važni, kako Vlada Crne Gore i Ministarstvo energetike i rudarstva, tako i privredni subjekti, lokalne samouprave i zajednice, ali i ekološke organizacije smatra Mujović.
Šta ce biti strateško opredeljenje Ministarstva energetike i rudarstva?
Strateško opredjeljenje novog resora zaduženog za energetiku i rudarstvo biće razvoj održivih projekata iz ove dvije značajne oblasti. Kada kažem razvoj novih održivih projekata, to mora biti na način da što manje košta državu, da se štite prostorni i ekološki resursi, a da se postigne sve ono što je proklamovano na našem putu ka Evropskoj uniji. Povećanje učešća OIE u ukupnoj proizvodnji električne energije, smanjenje emisija štetnih gasova, forsiranje ušteda energije kroz veću brigu o energetskoj efikasnosti, poboljšanje prenosnih i distributivnih kapaciteta, racionalno korišćenje rudnih bogatstava, rješavanje problema najvažnijih energetskih subjekata u Crnoj Gori su smjernice koje moramo i želimo slijediti. Na tom putu realizacije zacrtanog i borbe za bolju Crnu Goru svi smo podjednako odgovorni i važni, kako Vlada Crne Gore i Ministarstvo energetike i rudarstva, tako i privredni subjekti, lokalne samouprave i zajednice, ali i ekološke organizacije.
Planirate formiranje Direktorata za Evropske poslove , koji će se baviti medjunarodnim projektima i saradnjom sa Energetskom zajednicom ,da li ćete na taj način iskoristiti na pravi način pomoć Evropske Unije?
Osnivanje ovog direktorata ima za cilj da iskoristimo raspoloživa sredstva brojnih EU fondova. Umjesto da finansiranje projekata baziramo na budžetskim sredstvima, pokušaćemo da se izborimo za rezervnu i mnogo težu opciju. Okrenućemo se evropskom novcu kroz projekte koje moramo ozbiljno pripremiti kako bi zavrijedili pažnu i bili podržani za finansiranje. Zato, a imajući na umu kompleksnost adekvatne pripreme kredibilnih projekata, odlučio sam da uspostavimo poseban direktorat u sklopu Ministarstva, kojim će rukovoditi koleginica Biljana Ivanović, u koju imam neograničeno povjerenje i znam da će svojim radom donijeti prijeko potreban kvalitet Ministarstvu.
Energetika je razvojna sansa Crne Gore, ali ono što je važno imati jasne strategije u toj oblasti i uvažavati mišljenje struke, kako gledate ne energetsku situaciju u Crnoj Gori?
Možemo reći da je energetska situacija u Crnoj Gori stabilna, ali ako smo detektovali da je ova oblast razvojna šansa, onda jednostavno moramo učiniti korak više, ne zadovoljavajući se postojećim stanjem. Moramo biti veoma racionalni i prvo važno pitanje koje moramo rješavati je pitanje Termoelektrane Pljevlja i „okova“ koji ograničavaju ovaj privredni subjekat, u smislu zahtjeva Energetske zajednice vezano za njeno gašenje. Trebamo naći adekvatnu zamjenu ovom najvažnijem crnogorskom energetskom postrojenju što nije jednostavno, jer je poznato da su termo i nuklearne elektrane najstabilniji i najjeftiniji izvori električne energije. Vjerujem da taj model treba tražiti kroz „energetski mix“, to jest kroz kombinaciju korišćenja hidro, solarnog i vjetro potencijala, uz uvođenje sistema za skladištenje električne energije.
Ono što je u fokusu jeste izgradnja solarnih elektrana i vjetroparkova u Crnoj Gori? Kako gledate na te projekte?
Da, sve je ovo tačno, ali da li se to smjelo uraditi baš tako veliko je pitanje. Jednostavno rečeno, EPCG je mogla prodati električnu energiju po cijenama koje su bile enormno visoke i na taj način ostvariti značajan prihod. Možda bi taj prihod bio djelotvorniji za građane, nego neutemeljeno niska cijena koju su plaćali kroz mjesečne račune za utošenu električnu energiju. Realno govoreći, postoje svi preduslovi da dođe do povećanja cijene električne energije. Da li će to biti u januaru ili februaru ili u nekom drugom mjesecu, teško je precizirati. U svakom slučaju električna energija nije socijalna kategorija i ne može se sa njom trgovati i kupovati socijalni mir, jer ćemo na taj način devastirati naše resurse i dovesti buduće generacije u nezavidnu situaciju. Svako držanje cijene električne energije ispod realnog nivoa dovodi do toga da ulaganja u elektroenergetski sistem budu manja. Moram napomenuti da nisku cijenu energije ne plaćaju samo građani, već i privredni subjekti, hoteli, trgovinski lanci. Ako tako posmatramo stvari, svi ovi subjektri formiraju tržišne cijene, niko od njih ne vodi računa da li građani mogu sebi da priušte njihove usluge ili proizvode. Dakle, moramo biti pažljivi prema EPCG ili prema subjektu koji isporučuje električnu energiju i ne dovesti tu kompaniju ili te kompanije u nezavidan položaj. Na državi je da kroz određene pakete socijalnih mjera zaštiti najranjivije kategorije društva.
Kako komentarišete razvojne projekte Elektroprivrede i koji bi ste izdvojili kao prioritetni?
Razvojne projekte EPCG smatram izuzetno važnim i sve ono što su oni do sada kandidovali je za svaku pohvalu. Dakle, izgradnja 8. agregata hidroelektrane Perućica i prevođenje vode iz rijeke Zete u jezera Slano i Krupac su izuzetni projekti, a spomenuo bih i projekte hidroelektrane Kruševo, hidroelektrane Komarnica, hidroelektrana na Ćehotini i vjetroelektrane Gvozd. EPCG radi sjajne stvari i vjerujem da realizacija ovih projekata mogu značajno da doprinesu crnogorskoj ekonomiji i elektroenergetskom sistemu.
Na razvoj ovih projekata gledam pozitivno, ali i sa određenom dozom zabrinutosti. Naime, proizvodnja električne energije iz ovih izvora može biti sjajna dopuna postojećim izvorima, ali oni nikako ne mogu biti konkurencija stabilnim izvorima kao što su termo ili hidroelektrane. Dostupnost solarnih ili vjetroelektrana je tokom godine ograničena. Često imamo običaj da glorifikujemo projekte solarnih ili vjetroparkova u smislu da su to velike snage (300 MW ili 400MW) i to na prvi pogled djeluje impozantno. Međutim, treba imati u vidu da je stepen iskorišćenosti takve elektrane svega 20%. Drugim riječima, ako pomnožite 300 MW sa 0,2 lako ćete doći do podatka o produktivnosti elektrane. Osim toga, za jedan MW solarne elektrane potreban je jedan hektar prostora (zemljišta), što znači da elektrane većih kapaciteta zahtijevaju i značajan prostor. Dakle, treba podržavati i razvijati ekološki prihvatljive projekte, ali ih posmatrati kao dopunu, a ne nikako kao bazu na kojoj može počivati elektro-energetski sistem.
Crna Gora je jedina država koja je energetsku krizu preživjela bez rasta računa za građane, bez intervencija države i sa stabilnim energetskim kompanijama koje su poslovale sa profitom. Da li će u januaru doći do poskupljenja struje i kakav je Vaš stav po tom pitanju?Da, sve je ovo tačno, ali da li se to smjelo uraditi baš tako veliko je pitanje. Jednostavno rečeno, EPCG je mogla prodati električnu energiju po cijenama koje su bile enormno visoke i na taj način ostvariti značajan prihod. Možda bi taj prihod bio djelotvorniji za građane, nego neutemeljeno niska cijena koju su plaćali kroz mjesečne račune za utošenu električnu energiju. Realno govoreći, postoje svi preduslovi da dođe do povećanja cijene električne energije. Da li će to biti u januaru ili februaru ili u nekom drugom mjesecu, teško je precizirati. U svakom slučaju električna energija nije socijalna kategorija i ne može se sa njom trgovati i kupovati socijalni mir, jer ćemo na taj način devastirati naše resurse i dovesti buduće generacije u nezavidnu situaciju. Svako držanje cijene električne energije ispod realnog nivoa dovodi do toga da ulaganja u elektroenergetski sistem budu manja. Moram napomenuti da nisku cijenu energije ne plaćaju samo građani, već i privredni subjekti, hoteli, trgovinski lanci. Ako tako posmatramo stvari, svi ovi subjektri formiraju tržišne cijene, niko od njih ne vodi računa da li građani mogu sebi da priušte njihove usluge ili proizvode. Dakle, moramo biti pažljivi prema EPCG ili prema subjektu koji isporučuje električnu energiju i ne dovesti tu kompaniju ili te kompanije u nezavidan položaj. Na državi je da kroz određene pakete socijalnih mjera zaštiti najranjivije kategorije društva.
