Predstavnici vlade Bugarske i Srbije gotovo su istovremeno izjavili o obustavljanju radova na izgradnji plinovoda Južni tok iz Rusije. Prema podacima Ruskog vjesnika, napetost oko projekta usmjerena je na to da se kompaniju Gazprom prisili da u cijev pusti tuđi plin.
Pod pritiskom SAD-a i Europske komisije predstavnici Bugarske i Srbije službeno su izjavili o obustavi rada na projektu Južni tok – plinovodu koji treba ići po dnu Crnog mora iz Rusije u Europu. Nakon susreta s trima američkim senatorima premijer bugarske vlade Plamen Orešarski dao je odluku da se obustavi rad u sklopu izgradnje plinovoda. Potom je o obustavi rada na Južnom toku izjavila zamjenica premijera Srbije Zorana Mihajlović.
Ipak gotovo odmah nakon toga Dragomir Stojnev, ministar energetike Bugarske, nije se složio sa svojim premijerom. Prema njegovoj službenoj izjavi, Južni tok je važan kako za Bugarsku, tako i za čitavu Europu, te će sva sporna pitanja o izgradnji Južnog toka uskoro biti sređena. Potom je predsjednik vlade Srbije Aleksandar Vučić opovrgnuo izjavu Zorane Mihajlović. Prema njegovim riječima, nikakva nova odluka nije donesena o projektu.
To neslaganje pozicija u bugarskoj i srpskoj vladi stručnjaci objašnjavaju unutarpolitičkim proturječnostima u tim državama te ozbiljnim utjecajem Rusije. Prema ocjeni Evgenija Skomorovskog, upravnog direktora ZIP Realtyja, samo u kupovinu bugarskih nekretnina ruski investitori uložili su u proteklih 10 godina više od 15 milijardi dolara.
“Sama Bugarska, kao i druge države koje sudjeluju u izgradnji, nisu zainteresirane za obustavu rada, jer taj projekt osigurava radna mjesta značajnom broju ljudi. Na pozadini ekonomske krize u državi to bi mogao biti osjetni gubitak”, govori Vasilij Uharski, analitičar za makroekonomiju kompanije UFS IC. Prema njegovim riječima, “ta odluka izgleda u najmanju ruku čudno i povezana je s političkom situacijom oko Ukrajine i Krima”.
U Rusiji su već oštro reagirali na izjavu Bugarske i Srbije, iako glavni vlasnik projekta Gazproma još uvijek nije dao službenu izjavu.
“Ni jedna strana neće dobrovoljno odustajati od energetske suradnje s Rusijom”, izjavio je ruski predsjednik Vladimir Putin.
Vladimir Čižov, predstavnik Rusije pri EU, povezao je odluku o Južnom toku sa sankcijama SAD-a i Europske unije. Prema njegovim riječima, jedan od poduzetnika, koji sudjeluje u izgradnji prvog dijela plinovoda Strojttransgaza, pripada Gennadiju Timčenku koji je dospio pod sankcije SAD-a.
Početkom lipnja Europska komisija je predložila da se privremeno obustavi izgradnja plinovoda Južni tok zbog toga što nije u skladu sa zakonima Trećeg energetskog paketa. Tim dokumentom ne dopušta se jednoj strani da isporučuje plin i upravlja plinskim transportnim sistemom.
Prema riječima Mihaila Korčemkina, predsjednika konzalting kompanije East European Gas Analysis, ako Bugarska i Srbija ipak pokleknu pred pritiskom Europske komisije i SAD-a, Gazprom će se složiti s pravom pristupa tuđeg plina u cijev. “Gotovo će ispasti da će Gazprom izgraditi plinovod Nabucco na svoj račun”, govori stručnjak.
Projekt Nabucco pretpostavljao je gradnju plinovoda kapaciteta 36-32 milijardi kubnih metara godišnje iz Azerbajdžana i Turkmenistana preko Turske u Europe. No taj je projekt zamrznut u lipnju 2013.
Ako i Južni tok bude obustavljen, onda postoji mogućnost, prema riječima stručnjaka, da će biti izmijenjen. Kao prvo plinovod može ići preko teritorija Turske. U travnju 2013. Taner Yildiz, ministar energetike i prirodnih resursa Turske, izjavio je da je Turska spremna razmatrati pitanje izgradnje kopnenog dijela plinovoda South Stream po svojem teritoriju.
“Daljnji razvoj situacije odigrat će se prema jednom od dva scenarija. Bugarska će dobiti dodatne ustupke od strane Gazproma ili će ruska kompanija tražiti zaobilazne puteve izgradnje. Turska bi mogla biti alternativa, iako je ta varijanta skuplja i ne jako pouzdana”, smatra Valerij Polhovskij, analitičar kompanije FOREX CLUB.
Tim više, prema riječima vodećeg stručnjaka kompanije Finam Mendžment Dmitrija Baranova, sam projekt Južni tok i njegova lokacija su odabrani tako da se izbjegnu tranzitne države. Kako ističe Mihail Korčemkin, u svakom slučaju iz Turske plin mora ići u Europsku uniju te sudjelovanje treće države neće na taj način riješiti probleme međusobnih odnosa s Europskom komisijom.
Prema mišljenju Dmitrija Baranova, pri izgradnji cijevi preko Turske ponovno nastaje ovisnost o tranzitnoj državi. Prema njegovim riječima, tako će Rusija, koja je smanjila svoju ovisnost o Ukrajini, jednostavno povećati svoju ovisnost o Turskoj.
Izvor Croenergo
