Priključenje zemalja Zapadnog Balkana EU mora ići ruku pod ruku sa ekološkom i klimatskom akcijom, piše Dragana Mileusnić. Dragana Mileusnić je koordinator za energetsku politiku za jugoistočnu Evropu u Mreži klimatske akcije Evrope.
Zemlje Zapadnog Balkana koje žele da se pridruže EU nisu napravile gotovo nikakav napredak u usklađivanju svojih ekoloških i klimatskih politika sa principima EU. U stvari, one smanjuju izglede za članstvo u EU podržavajući ekološki i socijalno štetne investicije u ugalj.
Zemlje zapadnog Balkana moraju da prevaziđu mnoštvo prepreka na svom putu ka članstvu u EU. One treba da izvedu svoje privrede na pravi put, da se pozabave korupcijom i da reše brojne bilateralne probleme. Sa reformama koje povećavaju izglede za pristupanje, one se polako transformišu kako bi postale države koje bolje funkcionišu.
Jedna stvar koju vlade tih zemalja često zanemaruju u zbrci političkih natezanja je usvajanje EU ekoloških i klimatskih politika. Ovo je jedno od najzahtevnijih poglavlja u pregovorima o pristupanju, i čini oko trećinu ukupnog zakonodavstva koje treba da bude usvojeno. To je takođe, daleko najskuplje poglavlje za implementaciju: konzervativna procena govori da će Srbija sama potrošiti 10,5 milijardi € na to. Ovo je otprilike jedna četvrtina srpskog BDP .
Ispunjavanje EU ekoloških standarda nije samo izazov, već i prilika . Podaci pokazuju da svaki evro uložen u postizanje EU ekoloških standarda donosi € 17 u koristima po životnu sredinu i zdravlje. Ograničenje zagađivanja ne samo što se isplati i što predstavlja preduslov za pristupanje, već što je najvažnije, ono takođe spašava živote .
Ipak, Vlade zemalja zapadnog Balkana konstantno odlažu reforme svojih sektora zaštite životne sredine i sektora energetike. NVO upozoravaju da se situacija zapravo pogoršava, naročito kada je reč o zagađenju iz intenzivnih industrija, kao što su elektrane na ugalj.
Samo prošlog meseca Srbija je produžila pravo industriji da jako zagađuje vazduh, zemljište i vodu do kraja 2020. godine, umesto do 2015. godine. Ranije ove godine, zemlja je takođe odlučila da nastavi sa kreditom od oko 600 miliona € iz Kine, za novu jedinicu elektrane na ugalj, zvanu Kostolac B3. Ovo je sada jedan od projekata najbližih kraju realizacije, u talasu novih elektrana na ugalj planiranih na Balkanu. Ako se realizuju, svi će imati razorne klimatske, ekološke i socijalne efekte.
Za ugalj nema mesta u našem budućem energetskom miksu. U EU ugalj je već u opadanju zbog strogih standarda zagađenja i brzog razvoja obnovljive energije. Kao rezultat toga, velike energetske kompanije, poput Nemačkog najvećeg E.ON-a, odlučuju da se koncentrišu na čista energetska rešenja koja u finansijskom pogledu imaju najviše smisla za budućnost. Zar Balkan ne bi trebalo da uče na tuđim greškama investiranja u ugalj, umesto da tu lekciju sami uče?
Dobra vest je da institucije EU više ne ćute o tome. Evropski parlament je poslao jasnu poruku zemljama zapadnog Balkana. Ulazak u EU mora da ide ruku pod ruku sa unapređenjem zaštite životne sredine i klimatskom akcijom, kao što je navedeno u skupštinskim rezolucijama usvojenim u martu. Poslanici Evropskog parlamenta pozvali su zemlje da revidiraju svoje planove u energetskom sektoru, a Srbija da prestane sa državnom pomoći sektoru uglja.
Predsednici delegacija Zapadnog Balkana u Evropskom parlamentu su otišli još dalje. Oni su uputili pismo potpredsedniku Šefčoviču i komesaru Arias Canete-u, tražeći jednake standarde zaštite životne sredine za Balkan, kako region ne bi postao deponija za prljave energetske projekte. Ovo bi trebalo da se obezbedi kroz pravilnu reformu Sporazuma o energetskoj zajednici koji spaja Balkan i EU u zajednički pravni okviru koji se bavi energijom i pratećim problemima.
Evidentno je da rešavanje problema životne sredine na Balkanu treba da počne odmah. U suprotnom, biće potrebne godine dok zemlje ne ispune uslove za članstvo u EU.