Petogodišnja izgradnja podmorskog kabla između crnogorskog primorja i Italije povećaće crnogorski bruto društveni proizvod za čak 390 miliona eura ili – 78 miliona eura godišnje.
U tom periodu, kao posljedica gradnje, direktno u budžet će se sliti 40 miliona eura ili osam miliona eura na godišnjem nivou. Nakon izgradnje kabla godišnji prihod Crne Gore na osnovu ubiranja tranzitnih taksi kretaće se između 10 i 40 miliona eura u zavisnosti od korišćenja kapaciteta kabla.
Ovo su ključni benefiti crnogorsko-italijanske saradnje u projektu podmorske električne interkonekcije na osnovu dokumentacije koju je ekskluzivno imala na uvid redakcija Portala Analitika. Obimni ugovor o izgradnji kabla sadrži podugovore koji se tiču projekta izgradnje kabla, dokapitalizacije Crnogorskog elektroprenosnog sistema i izgradnje dalekovoda u Crnoj Gori.
Shodno dokumentaciji na osnovu koje je sačinjen ugovor izgradnje, kabl najsavremenije tehnologije HVDC 2 X 500 megavata bi trebalo da bude završen do 2016. godine. Kabl će, kako sada stvari stoje, najvjerovatnije biti postavljen na relaciji Lastva Grbaljska- Peskara, a gradiće ga italijanska nacionalna kompanija “Terna” u saradnji sa “Crnogorskim elektroprenosnim sistemom” (CGES).
Prema tim odredbama, italijanska strana će u potpunosti finansirati gradnju bipolarnog kabla, a za uzvrat “Terna” je već dokapitalizovala “Crnogorski elektroprenosni sistem” sa 34 miliona eura i tako stekla 22 odsto akcija te državne firme. Država je u CGES-u ostala vlasnik 55 odsto akcija, kako su izričito zahtijevali predstavnici crnogorske Vlade.
Prihodi od kabla nakon izgradnje: Prema svim dostupnim pokazateljima i projekcijama, ovako veliki posao – koji se planira u kooperaciji sa Italijanima – odraziće se veoma pozitivno i na budžet nakon izgradnje kabla. Shodno ugovoru, crnogorskoj strani pripašće 20 odsto kapaciteta podvodnog kabla i prihoda.
Godišnji prihodi Crne Gore samo od kabla će iznositi od 10 do 40 miliona eura godišnje. U najpesimističkoj varijanti – ako se bude kabl koristio sa 50 odsto kapaciteta – Crna Gora će imati nešto više od 10 miliona eura prihoda. Kabl je kapaciteta 1000 MW i može se koristiti i za uvoz i za izvoz. Ova električna interkonekcija između Italije i Crne Gore biće, kako se planira, duga oko 450 km, od kojih je oko 375 km podmorskog kabla koji će povezati dvije strane Jadranskog mora, i oko 75 km kopnene interkonekcije, od čega će na crnogorskoj strani biti izgrađeno 60 kilometara dalekovoda sa velikim konvertorskim postrojenjem – najvjerovatnije na Jazu.
Država se Ugovorom obavezala da će najprije izgraditi trafostanicu kod Tivta vrijednu oko 20 miliona eura i 400 KV dalekovod od Tivta do Pljevalja, što predstavlja investiciju od 70 miliona eura.
Zajedno sa “Ternom”, domaći “Crnogorski elektroprenosni sistem” će finansirati i gradnju novih interkonekcionih vodova 400 KV prema BiH i Srbiji, čime bi Crna Gora dobila izuzetno značajan, neophodan, elektroenergetski prsten.
Postojanje energetskog prstena bi potpuno stabilizovalo našu mrežu i omogućilo da se planirani novi energetski objekti – bez ikakvih većih problema – mogu priključiti na mrežu. Izgradnja dalekovoda na relaciji Tivat – Pljevlja, takođe, doprinijeće mnogo pouzdanijem napajanju crnogorskog primorja, jer bi se dolaskom 400 kV napona na primorje neutralisao rizik da prenosna mreža može biti usko grlo za razvoj tog dijela Crne Gore. CGES već posjeduje 400 kV dalekovod prema Kosovu, a skoro je završena gradnja prenosnog dalekovoda prema Albaniji. Svi ovi podaci govore da će nakon izgradnje kabla Crna Gora postati važno elektroenergetsko čvorište na prostoru Jugoistočne Evrope, budući da za partnera imaju svjetski renomiranu „Ternu“.
Ovako veliki projekat, bez obzira na nesumnjive benefite koje će donijeti Crnoj Gori ima i određene rizike koji se mogu svrstati u izazove – tehničke i ekološke prirode.
Naime, kabl će povezati dva energetska sistema od kojih je crnogorski 100 puta manji nego italijanski. Za oprez treba da posluži podatak da je godišnji deficit električne energije u Italiji procijenjen na – 48.000 gigavatsati električne energije, što je deset puta više nego ukupna crnogorska potrošnja! Iz tog razloga je i uticaj projekta na potrošače u Crnoj Gori neuporedivo veći nego na potrošače u Italiji.
Drugim riječima: domaći elektroprenosni sistem CGES ne smije dozvoliti da italijanska strana „vuče“ više struje iz novih i postojećih crnogorskih elektroenergetskih objekata na način da bi oni radili duži period sa maksimalnim kapacitetima. Iz jednostavnog razloga – da se ne bi raubovali crnogorski izvori energije!
S druge strane, neophodno je – radi budućnosti Crne Gore – da instalacija podmorskog kabla, velikog konvertorskog postrojenja i dalekovoda na relaciji Tivat – Pljevlja bude izvedena uz poštovanje svih, rigoroznih, evropskih ekoloških standarda. Crnogorska država mora napraviti Studiju uticaja na životnu sredinu, budući da će dalekovodi zauzeti 16.000 hektara zemljišta na uglavnom slabo naseljenom području pljevaljske, šavničke, nikšićke i tivatske opštine.
Ne manje važna stvar je da dalekovod prolazi kroz područje Nacionalnog parka „Durmitor“ i premošćava rijeku Taru koja se nalazi pod zaštitom UNESCO. To znači da graditelj ovih dalekovoda, na ovom području, mora poštovati najstrožije ekološke standarde koji će zaštititi biljni i životinjski svijet tog područja i dobiti neophodne dozvole.
Dodatni rizik predstavlja činjenica da crnogorska strana, što je uobičajeno u ovakvim projektima, mora plaćati penale ukoliko zakasni sa izgradnjom trafostanice u Tivtu vrijedne oko 20 miliona eura. Međutim penale, (čiji je iznos poslovna tajna i taj podatak nije bio dostupan Portalu Analitika) će plaćati i „Terna“ ukoliko zakasni sa postavljanjem kabla. Prema saznanjima Portala Analitike, odredba ugovora o penalima je unijeta na izričit zahtjev crnogorske strane.
