A2A se obratila zahtevom za reviziju ugovora i dovela našu vlast u sukob, kako se najavljuje, možda i veći od onoga koje je izazavalo pitanje da li zakon važi i za SPC?
Zahtevom za reviziju A2A traži od države Crne Gore da smanji uslove potrebne (predviđene ugovorom) za kupovinu EPCG. Zahtjev za reviziju ugovora je u suštini zahtjev da im pomognemo da nas kupe. Dilema čak nije da li će EPCG biti u državnom ili privatnom vlasništvu, svakako će biti u državnom, samo je pitanje da li Crne Gore ili Italije?
Naša dilema dakle glasi: da li je interes Crne Gore da ima u svom vlasništvu elektroenergetsku kompaniju, koja ima prirodni monopol, iz čijeg će profita moći finansirati razvojne projekte, voditi socijalnu politiku, pomagati kulturu, sport, i sl. ili je interes Crne Gore da EPCG bude u vlasništvu strane kompanije i da profit iz tog monopola ide u drugu državu?
Kao argument da se A2A revizijom ugovora pomogne da ostvari veći profit (a ostvaruje ga, izgleda je neophodno svaki put pomenuti, od naših građana i privrede) i dođe u poziciju da kupi naše najvrednije preduzeće, navodi se smanjena cijena struje u odnosu na vrijeme potpisivanja ugovora. Odluka RAE da se ne udovolji zahtjevu A2A za povećanjem struje od 79% se čak ocjenjuje kao nekorektnost naše strane. Korektno bi, pretpostavljam, bilo suprotno, da se tom zahtjevu udovoljilo i omogućilo EPCG ubiranje većeg profita, iskazujući duboko poštovanje stranim investitorima, na njima najdraži način, kroz spremnost da
naši građani plaćaju skuplju struju. A2A bi sigurno, na to ih džentlmenski odnos obavezuje, a radi se o preduzeću koje je dobilo nagradu za društveno odgovorno poslovanje, tada tražila da im se postave teži uslovi potrebni za kupovinu EPCG. Oni sigurno, kao ni mi, ne bi prihvatili da se okoriste okolnostima na koje nijesu uticali. Šalu na stranu.
Predstavnici A2A žale što je cijena struje našim građanima manja, pa u prvoj godini nijesu uspjeli da ostvare profit veći od 20 miliona. Ništa čudno. Čudno je kad neko u Crnoj Gori žali što plaća jeftiniju struju, pa zbog toga A2A ostvaruje manji profit. Jednako čudno kao kada bi A2A žalila zbog veće cijena struje i svog većeg profita. Jednako čudno kao kada bi kupci žalili što je smanjena cijena proizvoda u prodavnici gdje trguju, pa vlasnik ostvaruje manji profit.
Veća cijena struje uzrokuje veći profit, kao što pad cijena struje za građane onemogućava A2A da ostvari profit veći od 20 miliona. Na žalost ovdje nema mogućnosti da je i vuk sit i ovce na broju.
Iskreno vjerujem da A2A ne bi voljela da građani Crne Gore plaćaju skuplju struju kada od toga ne bi zavisio njihov profit. Isto tako ja se radujem svakom euru njihovog profita koji nije ostvaren povećanjem cijene struje, već uštedama i modernizacijom. Nažalost naš odnos međuzavisnosti izgleda ovako: nama veća cijena struje-njima veći profit i obrnuto, jeftinija struja za nas-manji profit za njih.
Situacija je jasna, samo treba da odlučimo ko nam je miliji? Mi ili oni!?
Nudim i rješenje koje bi, ako su im zalaganja iskrena, zadovoljilo sve: oni kojima je mijija jeftija struja i oni sami nego A2A već su zadovoljni. Oni kojima je neprijatno zbog naše „nekorektnosti prema stranim investitorima“ oličene u nepovećanju struje za 79%, ako već ne mogu da utiču na RAE da poveća cijenu struje, a ono mogu da ne gase svijetlo i uređaje na struju i većom potrošnjom pomognu A2A da kupi EPCG.
Izvor Openmontenegro
