Proizvodnja biodizela u Republici Srpskoj ima perspektivu radi ekoloških, strateških i ekonomskih razloga i zato treba povećati sjetvu uljane repice, čije je ulje odlična sirovina, rekao je šef Zavoda za industrijsko bilje u Poljoprivrednom institutu Srpske Miloš Nožinić.
On ukazuje da je potrebno raditi na animaciji stanovništva o značaju korištenja biodizela, čije su prednosti višestruke. Riječ je o obnovljivom, ekološki prihvatljivom gorivu koje ne sadrži sumpor i nema čađi.
Nožinić napominje da je za kvalitetno gorivo potrebna i kontrola, koju bi trebalo da vrše akreditovane institucije.
Poljoprivredni institut Republike Srpske posjeduje savremenu opremu za analizu kvaliteta biodizela, vrijednu oko milion maraka, ali nedostaje dodatnih 60.000 KM da bi bila kompletirana.
“Ključna riječ je kvalitet i zbog toga je važno osposobiti Institut za kontrolnu funkciju”, istakao je Nožinić.
On je naglasio da je u posljednjih nekoliko mjeseci na Institutu ovladano sa nekoliko važnih analiza kvaliteta biodizela. Osim kontrole, Institut je ove godine započeo i vlastitu proizvodnju biodizela koji koristi za svoje dizel mašine.
Za sada je za proizvodnju biodizela zainteresovan jedan broj domaćih poljoprivrednih proizvođača, ali samo za sopstvene potrebe. Pri tom procesu bi, kaže Nožinić, koristili uljanu repicu kao vlastitu sirovinu.
Nožinić je istakao da je Fabrika “Sistem ekologika” iz Srpca jedini krupni domaći proizvođač biodizela u Srpskoj, sa kojim Institut ima veoma dobru saradnju.
Vlasnik Fabrike za proizvodnju biodizela “Sistem ekologika” Nenad Kokanović rekao je da u prosjeku mjesečno proizvede oko 1.200 tona biodizela, koje izvozi na inostrano tržište.
“Kada je riječ o sirovini, i tu sve uvozimo iz inostranstva”, kaže Kokanović.
Tehnički direktor u Poljoprivrednom dobru “Semberija” Radomir Prodanović ističe da na ovim prostorima postoje potencijali za proizvodnju uljane repice, a samim tim i biodizela. Prinosi uljane repice kreću se oko tri tone po hektaru.
Uljana repica je veoma profitabilna kultura, naglašava Prodanović, ali ističe da se zbog globalnog zatopljavanja i suše veoma malo sije u individualnom sektoru.
“Zbog sve veće potražnje uljane repice na tržištu, mi smo se opredijelili da sjetvu finansiramo sami i na proljeće je ponudimo zainteresovanim kupcima na području Srpske i šire”, kaže Prodanović.
Poljoprivredno dobro “Semberija” uljanu repicu sijalo je na površinama od 300 do 700 hekatara, ali je u posljednje dvije godine umanjena zbog nedostatka padavina u avgustu.
Prodanović je napomenuo da je do prije dvije godine bilo registrovanih poljoprivrednika koji su sijali uljanu repicu, ali da su povećani rizici utjecali da obustave proizvodnju.
Osim uljane repice, za proizvodnju biodizela upotrebljavaju se i korištena ulja u restoranima i domaćinstvima.
Prema riječima stručnjaka, restorani uglavnom prodaju ta ulja kao dopunsku hranu za perad i svinje, što je opasno za zdravlje životinja i ljudi. Bilo bi, navode, mnogo korisnije da se utroši u energiju, odnosno u proizvodnju biodizela.
Izvor Seebiz
