Prosečna spot cena električne energije u Bugarskoj od početka avgusta beleži rekordnu vrednost – oko 120 evra po MWh. To je tri puta iznad proseka u 2020. godini i dva puta više u odnosu na nivo u januaru i februaru ove godine.
Električna energija je sve skuplja ne samo u Bugarskoj, već i širom Evrope. Ali na zapadu su promene umerenije, s obzirom da Nemačka, Francuska, Holandija, Belgija i nordijske zemlje trenutno imaju najjeftiniju električnu energiju.
Među očekivanim uzrocima ovog trenda su ekonomski oporavak – BDP EU je u drugom kvartalu porastao za 13,2% na godišnjem nivou, kao i toplotni talas i rast emisijskih dozvola za CO2, koje se već približavaju 60 evra po toni (proizvodnja 1 MWh električne energije emituje od 0,5 do 1,2 tone CO2 ako se koristi prirodni gas ili ugalj).
Međutim, postoje i nacionalni faktori koji čine veliku razliku. Za Bugarsku, ovo su pogrešne političke odluke o pravcu energetskog razvoja, neuspešne reforme u sektoru i korupcija.
Odlaganje liberalizacije tržišta
Glavni problem bugarskog energetskog sektora je podela na regulisano i slobodno maloprodajno tržište. Na regulisanom tržištu za domaćinstva, sa udelom od 50-55% u ukupnom obimu, cene električne energije su niske iz političkih razloga, van tržište logike.
Da nadoknadili gubitke u ovom segmentu, proizvođači (uz učešće državnih elektrana od 80%) iskrivljuju ostatak tržišta kako bi obezbediti višu cenu. Time opterećuju poslovanje industrije i malih firmi, ali u stvarnosti konačni račun plaćaju svi građani – kroz rast cene roba i usluga.
Postojanje eneromnog regulisanog segmenta ne dozvoljava liberalizaciju veleprodajnog tržišta, jer je veliki deo subvencionisane električne energije za domaćinstva obezbeđen dugoročnim ugovorima sa dve američke elektrane – TE ContourGlobal Marica Istok 1 i TE AES Marica Istok 3. Ove dve elektrane pokrivaju između 30% i 35% godišnje potrošnje električne energije.
Zbog nepostojanja maloprodajnog i veleprodajnog slobodnog tržišta, nije moguće obezbediti liberalizaciju balansnog tržišta i uvesti sistem aukcija kapaciteta. Upravo je segment balansne energije i dalje najnetransparentniji i povezan sa najvećim političkim i korupcionim pritiskom da direktne isplate dobija uglavnom TE Varna.
Trenutno je liberalizacija maloprodajnog tržišta, koja je preduslov za druge reforme, odložena do 2024. godine.
Još jedan problem predstavlja kašnjenje u povezivanju tržišta, posebno u segmentu dan unapred sa Rumunijom, čime bi se Bugarska trebala povezati sa Centralnom i Zapadnom Evropom. Kaplovanje sa Rumunijom smirilo bi putem uvoza ekstremnu volatilnost na berzi.
Netransparentno upravljanje državnim elektranama
Značajno je da su izuzetno visoke cene električne energije u Bugarskoj činjenica i pored znatno manje potrošnje u odnosu na zimski period. Drugim rečima, na papiru postoje proizvodni pogoni, ali oni ne rade. Istovremeno, oko 20% električne energije proizvedene u Bugarskoj izvozi se na osnovu dugoročnih ugovora, koji su zaključeni po znatno nižim cenama od trenutnih.
Državne elektrane, preko Bugarskog energetskog holdinga, odnosno NEK i NE Kozloduj, i dalje proizvode preko 60% električne energije u Bugarskoj. Jedan od najvećih problema je netransparentan i potencijalno koruptivni metod na koji državne kompanije prodaju proizvedenu električnu energiju.
One ne sklapaju transparentne dugoročne ugovore, što lišava poslovne potrošače mogućnosti da predvide troškove i izlaže ih tržišnom riziku.
Državni proizvođači prodaju električnu energiju uglavnom na segmentu dan unapred, a u nepovoljnim uslovima, kao što je slučaj trenutno, to uslovljava ekstremne vrednosti koje ove potrošači moraju da plate.
Loše upravljanje u energetskom sektoru nije vidljivo samo na političkom, već i na operativnom nivou – u Bugarskom energetskom holdingu i njegovim kompanijama. U suportnom, TE Marica Istok 2 bi bila uključena na tržište blagovremeno, a ne nakon pritiska poslodavaca i privremene vlade; NEK bi aktivirao hidroelektrane (za razliku od prošle godine, akumulacije su napunjene, u proseku, preko 71%), čime bi pokrio vršnu potrošnju, i uključio dodatne kapacitete tzv. američkih elektrana; i treće – Operator elektroenergetskog sistema ne bi nepotrebno uključio skupe rezervne kapacitete poput TE Varna Ahmeda Dogana.
Blokada ulaganja u OIE
Trenutna kriza jasno je pokazala da su cene električne energije najniže u zemljama sa najvećim stepenom integracije obnovljivih izvora energije (OIE). Iz više razloga – od ruskih geopolitičkih interesa, preko lobija u sektoru gasa i uglja, kao i koruptivnih interesa – Bugarska vodi pravi rat protiv novih obnovljivih izvora energije, a poslednjih osam godina ukupni novopriključeni kapacitet iznosi samo 200 MW.
Još uvek postojebrojne administrativne prepreke za ulaganje u nove proizvodne kapacitete. Trenutno fotonaponske elektrane proizvode najjeftiniju električnu energiju – 50 do 60 evra po MWh, što je dva puta manje od tržišnih cena.
Uprkos očiglednom potencijalu, fotonaponski sistemi se gotovo ne grade u Bugarskoj (osim malih kapaciteta za sopstvene potrebe).
S jedne strane, ESO ne obezbeđuje javne informacije o raspoloživim kapacitetima za povezivanje novih velikih postrojenja, a s druge strane – sam ERP je prilično trom u ovom procesu, od čega zavisi povezivanje postrojenja na OIE snage ispod 5 MW.
Saga Marica Istok
Umesto pokretača promena i uspešnog primera ekonomske i energetske transformacije, kompleks Marica Istok trenutno predstavlja veliki problem.
Zbog očekivanog i predvidljivog skoka cena CO2, elektrane na ugalj postale su najskuplji proizvođač električne energije, sa cenom od 110 do 160 evra po MWh.
Politika EU o trgovini emisijama i ograničavanju energije iz uglja postoji više od 10 godina i trenutna situacija nije iznaneđenje. Propuštene su godine za pripremu strategije za tranziciju i privlačenja sredstava iz EU i privatnih fondova – umesto toga ulivaju se milijarde za održavanje nekonkurentnog sistema koji nema budućnost.
Ako tri elektrane u kompleksu proizvedu istu količinu električne energije kao prošle godine, potrošači će morati da nadoknade preko milijardu evra za pokrivanje emisije CO2.
Izvor: capital.bg