Vlada Federacije odlučila je da proda 22 odsto državnog vlasničkog udjela u Energopetrolu. Objašnjenje je “spasavaj se ko može” jer Energopetrolov brod tone, a samo u prošloj godini kompanija je imala 36,4 miliona KM gubitka.
No, kada imate takav vlasnički udio onda je u slučaju izlaska potrebno pronaći najpogodnije vrijeme kako bi se što više dobilo.
Vlast, koja nema nikakve strategija kad su u pitanju državni kapital i privatizacija, gledajući s te tačke gledišta previše je čekala i dočekalaa loš trenutak.
No, s Eergopetrolom su sve prethodne vlade zabrljale, posebno ona Hadžipašićeva koja je prodavala Energopetrol, pa ako i ova u tom stilu završi neće biti ništa čudno. Uostalom, njoj je ostala u amanet prilično nezahvalna zaostavština, da mora braniti vlastiti interes od nakrivo sročenih privatizacijskih ugovora.
No, kao što Vlada nije bila odlučna i jasna prema ovoj privatizaciji, tako na drugoj strani ova kompanija nije čini se intresantna ni njeniim većinskim vlasnicima – konzorcju Ina- Mol. Da jeste vjerovatno bi situacija sa Energopetrolom bila drugačija, i sigurno ne bi došao na dnevni red prijedlog, a to se kao što je poznato desilo, o prestanku rada društva.
Stiče se dojam da mađarsko-hrvatskom konzorciju uopšte ne bi bilo mrsko da Energopetrol završi u stečaju jer ima imovinu iz koje se vlasnici mogu namiriti. S ovim razvojem događaja potvrđuje se slutnje na koje se još 2006. ukazivalo kada je sklopljen ugovor o dokapitalizaciji, da su Ina I Mol ušli u Energopetrol da bi poklopili tržište.
Da je Energopetol postao sekudaran može se pročitati i iz nekih izvještaja.
Podaci o uvozu naftnih derivata, koje redovno objavljuje federalno Ministarstvo trgovine pokazuje da Inino društvo u BiH Holdina povećava tržišni udio, dok Energopetrolov udio pada i ove kompanije nema više među top pet uvoznika u FBiH. To će reći da se posao sa Energopetrola sve više seli u Holdinu.
Postavlja se pitanje ko će kupiti 22% vlasništva firme koja klizi u stečaj i bilježi velike gubitke i ima vlasnike koji ih proizvode baveći se profitabilnom djelatnošću koja svugdje donosi dobit?
Pokušaj prodaje osuđen je na propast osim pod uslovom da neko “uleti” zbog imovine ili ako već unaprijed postoji mogući aranžman prenosa vlasništva u Energopetrolu na nekog novog strateškog partnera.
Da li je na sceni takav scenario nemoguće je pouzdano reći, mada već postoje špekulacije da je Optima grupa zainteresovana da kupi 22% Energopetrola koji se nudi na prodaju.
Ako to jeste tako, onda sasvim sigurno Optima neće ići u ovaj posao kako bi postala manjinski dioničar u društvu u kojem bi vladali njeni konkurenti na tržištu, nego da otkupi i preostalo vlasništvo.
Sa stanovništa Optime to bi bilo sjajno, jer ona, to nije tajna, želi povećati prisutnost na tržištu Federacije, gdje ipak nije uspjela ostvariti zadovoljavajući prodor, ni što se tiče maloprodaje, niti veleprodaje naftnih derivata.
Kupovina Energopetrola ako bi bila dozvoljena, “skratila bi muke” i omogućila Optimi da poveća tržišni udio, ali što je važnije obezbijedi novi prostor za plasman nafte iz Rafinerije u Brodu, koja još uvijek nije rentabilna, a teško će i biti dok ne zavlada cijelim tržištem države.
No, teško je reći da li je ovakav razvoj događaj realan. No, jedno je izvjesno, bilo bi dobro da agonija Energopetrola prestane tako što će kompanija dobiti novog strateškog partnera. Ovakako kako je sada očigledno ne ide.
Ukoliko bi novi partner bila Optima, to bi značilo rusku” okupaciju” tržišta BiH jer bi ova kompanija zajedno s Gazpromom dominirala bh. tržištem.
No, ne treba zaboraviti da INA kao najjači veleprodajni igrač na naftnom tržištu BiH, nesumnjivo želi da zadrži pozicije koj ima.
Na naftnom tržištu u okruženju očiglednno su nastala prestrukturiranje. Gazprom je ušao na velika vrata na tržište BiH, posebno FBIH, modernizirana rafinerija u Pančevu dobila je na značaju, a na drugoj strani Mol, koji je na ratnoj nozi sa Inom, želi postati vladar na tržištu potpunim preuzimanjem Ine i već najavljuje zatvaranje rafinerija u Rijeci i Sisku. To bi ukoliko bi se ostvarilo, umnogome promijenilo prilike na tržištu.
Očigledno da se crta nova karta naftnog biznisa u regionu. Naftni interesi su jaki i sigurno je da se kroz njega lome koplja. Pa i u slučaju Energopetrola.
Izvor Indikator
