Aarhus centar u Bosni i Hercegovini (BiH) izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog planiranog projekta Južna gasna interkonekcija između Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), postavljajući pitanja o njegovoj ekonomskoj opravdanosti i ekološkoj održivosti.
Projekt koji zajednički promovišu hrvatski operater Plinacro i BH-Gas predviđa izgradnju 243 kilometra dugog gasovoda kapaciteta 1,5 milijardi kubnih metara godišnje—šest puta više od gasne potrošnje BiH u 2022. godini. Cilj je transportiranje tečnog prirodnog gasa (LNG) s hrvatskog terminala na Krku i potencijalno azerbejdžanskog gasa preko Jonsko-jadranskog gasovoda, čime bi se proširio pristup gasu u Hercegovini i drugim nedovoljno snabdevenim regionima.
Međutim, kritičari tvrde da inicijativa protivreči obavezama BiH da do 2050. godine postigne dekarbonizaciju. Oni upozoravaju da izgradnja dugoročne infrastrukture za fosilna goriva potkopava prelazak na čistu energiju i rizikuje da zemlju zatvori u zavisnost od gasa, naročito u svetlu nedavne energetske krize koja je otkrila ranjivosti takve zavisnosti.
Analiza Aarhus centra ističe nekoliko ključnih problema:
Zastarjeli planovi: BiH još uvek nema ažuriranu energetsku strategiju i nije usvojila svoj Integrisani energetski i klimatski plan (NECP). Trenutni energetski okvir, poslednji put revidiran 2018. godine, ne odražava savremene klimatske ciljeve niti ekološke standarde usklađene s EU.
Preuveličane koristi: Studija izvodljivosti projekta—finansirana od strane EU i završena 2018. godine—oslanja se na zastarele prognoze potrošnje. Čak i u optimističnim scenarijima, do 2049. godine gasovod će raditi samo sa trećinom svog kapaciteta.
Ekološki uticaj: Sagorevanje transportovanog gasa moglo bi proizvesti procenjenih tri miliona tona CO₂ godišnje, što nije adekvatno adresirano u procenama projekta. Studija takođe ne uzima u obzir posledice buduće cene ugljen-dioksida i politike dekarbonizacije.
Sumnjive procene troškova: Procijenjeni trošak projekta od 100 miliona evra smatra se nerealnim, s obzirom na to da su slični regionalni projekti pokazali znatno veće troškove zbog inflacije, problema sa terenom i regulatornih zahteva.
Problemi sa finansiranjem: S obzirom na to da Evropska investiciona banka i druge velike institucije povlače finansiranje za infrastrukturne projekte fosilnih goriva, obezbeđivanje investicija ostaje veliki izazov. Prošli neuspešni pokušaji, poput EBRD-om podržanog, ali neoperativnog gasovoda u centralnoj Bosni, dodatno podstiču skepticizam.
Početna faza i nerešena pitanja: Projekt još uvek nema obezbeđeno finansiranje, konačne odobre države, rešene probleme sa eksproprijacijom zemljišta i planove za dodatnu distribucijsku infrastrukturu.
Iako Sjedinjene Države snažno podržavaju inicijativu—verovatno kako bi promovisale izvoz svog LNG-a—zakonodavstvo koje je brzo usvojeno krajem 2024. i početkom 2025. godine naišlo je na kritike zbog odredbi koje bi mogle ugroziti ekološke zaštite.
S obzirom na to da prirodni gas čini samo oko 3% trenutne energetske mešavine BiH, Aarhus centar smatra da BiH ima jedinstvenu priliku da izbegne produbljivanje zavisnosti od fosilnih goriva. Umesto ulaganja javnih sredstava i političkog kapitala u gasnu infrastrukturu, izveštaj poziva na strateški fokus na čista, obnovljiva energetska rešenja koja su u skladu s dugoročnim klimatskim ciljevima.
Sa mnogo nerešenih prepreka, čini se da projekt Južna gasna interkonekcija neće biti završen u narednoj deceniji.