Region: Rezime
Tržište električne energije Zapadnog Balkana obuhvata šest zemalja u regionu: Albanija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora. Sve ove zemlje članice su Evropske mreže operatora prenosnog sistema, udruženja 43 operatora prenosnog sistema električne energije (TSO) iz 36 zemalja širom Evrope. Proizvodnja električne energije na Zapadnom Balkanu je intenzivna u pogledu CO2, jer većina zemalja u regionu koristi domaće rezerve lignita za proizvodnju električne energije.
Emisija gasova sa efektom staklene bašte pokazuju različit obrazac: ukupna emisija po glavi stanovnika je znatno ispod nivoa većine razvijenih zemalja, ali emisija iz sektora električne energije po jedinici proizvodnje je veća, zbog visokog udela lignita i uglja. Zemlje Zapadnog Balkana imaju različit sastav snabdevanja električnom energijom, uglavnom zasnovan na proizvodnji hidroelektrana ili termoelektrana. Trenutno se ovi sistemi suočavaju sa neefikasnošću na tržištu i prekidima u snabdevanju.
Cilj ovih modela je da se pokaže kako hidroenergetski generatori u pojednim zemljama mogu strateški da koriste svoje kapacitete za skladištenje vode za uticaj na off-peak cene, dok proizvođači toplotne energije iz drugih zemalja mogu da strateški upravljaju svojim kapacitetom kako bi uticali na vršne cene. Potencijal regionalne koordinacije naglasila je i Evropska komisija u nedavnom zakonodavnom predlogu „Paket čiste energije za sve Evropljane“. Cilj ovog rada je da se podigne svest o potrebi većeg zakonodavnog usklađivanja u regionu Zapadnog Balkana kako bi se uklonile ekonomske i političke barijere između zemalja.
Uvod
Sve zemlje regiona Zapadnog Balkana, osim Albanije, su države naslednice bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a svih sedam su bivše komunističke države. Ova zaostavština ima važne implikacije na stanje današnjih energetskih sistema Zapadnog Balkana.
Prekogranična trgovina električnom energijom ključni je element energetske politike EU. Tri regulatorna paketa otvorila su ranije izolovana tržišta EU i uvela prekograničnu trgovinu putem likvidnih spot tržišta, s ciljem uklanjanja barijera na unutrašnjem tržištu električne energije koje pokriva čitavu EU.
Kao ugovorne strane Ugovora o Energetskoj zajednici, šest zemalja Zapadnog Balkana („zemlje WB6“) sledile su ovaj razvoj događaja, uključujući potpunu implementaciju Trećeg energetskog paketa do 1. januara 2015. godine. Zemlje WB6 obavezale su se u Beču 2015. godine da sprovedu energetske zakonske i regulatorne mere neophodne za uspostavljanje tržišno zasnovane trgovine električnom energijom. Ove obaveze ostaju na snazi. One uključuju razvoj spot-trgovine i regionalno kaplovanje tržišta, regionalno balansiranje i regionalnu dodelu kapaciteta. Takođe uključuju uklanjanje postojećih zakonskih i regulatornih barijera, između ostalog, potpunom primenom Trećeg energetskog paketa i dodatnim tržišnim reformama.
Nedavno potpisani Memorandum o razumevanju o razvoju regionalnog tržišta električne energije („MoU“) predstavlja osnovu za dalju regionalnu integraciju tržišta; to je pozitivan signal u pravom smeru. Sada je centralni element nastavak reformi na nacionalnom planu i regionalne integracije tržišta, kao i omogućavanje integracije tržišta Jugoistočne Evrope u panevropsko tržište električne energije.
Međutim, većina zemalja WB6 i dalje zaostaje u uspostavljanju organizovanih tržišta kao preduslova za efikasnu trgovinu električnom energijom. Prekogranična trgovina električnom energijom je ispod potencijala regiona, što odražava visoki nivo fragmentacije tržišta.
Potencijalne koristi likvidnih spot tržišta za zemlje WB6 su značajne. Mnoge od zemalja WB6 nemaju kritičnu veličinu da bi izolovano razvijale likvidna tržišta. Likvidna prekogranična tržišta vodiće do značajnih ušteda za potrošače energije iz Jugoistočne Evrope, zahvaljujući većoj konkurenciji i efikasnijem korišćenju postojeće proizvodne i prenosne infrastrukture u regionu. Ovo bi takođe privuklo više investicija.
Regionalna trgovina električnom energijom je takođe preduslov za organizovanje tržišta električne energije na ekološki prihvatljiviji način. Objedinjavanje proizvodnje i potražnje u većim trgovinskim regionima postaje ključni uslov za integrisanje energije iz vode, vetra i sunca. Širenje obnovljivih izvora energije na malim izolovanim tržištima zahtevalo bi znatna ulaganja u bekap generaciju, što bi dodatno povećalo troškove za kupce. Sve ove integracije na tržištu takođe će poboljšati sigurnost snabdevanja. Razdvojeni i sertifikovani operatori prenosnih sistema i regionalno koordinirana kalkulacija kapaciteta deo su funkcionalnog regionalnog sistema trgovine.
Pojedine zemlje i dalje nisu sprovele potrebne institucionalne promene. Budući da je region fizički usko povezan sa državama članicama EU, od presudnog je značaja razvoj integrisanog trgovinskog regiona Jugoistočne Evrope, uključujući WB6 i zemlje EU, kako bi se prevazišla ograničenja malih izolovanih nacionalnih tržišta. Zemlje WB6 podržaće integraciju sa susednim državama članicama EU, što bi se trebala odvijati paralelno sa primenom postojeće Mape puta. U tom pogledu, one će učestvovati u „Inicijativi za kaplovanje JIE“. Nacionalne tržišne reforme takođe se moraju sprovesti u državama članicama EU koje su susedne zemljama WB6, kako bi se omogućila uspešna primena kaplovanja tržišta u regionu JIE. Ova Mapa puta pojašnjava korake za sprovođenje mera koje se odnose na razvoj spot trgovine i kaplovanje tržišta u zemljama WB6. Mapa puta ne zamenjuje niti proširuje zaključke Bečkog samita, koji ostaju kao obaveza. Potpisivanjem Mape puta, države WB6 ponavljaju svoje obaveze preuzete prema Ugovoru o energetskoj zajednici i na Samitu WB6 u Beču prošle godine i traže od Sekretarijata Energetske zajednice da im pomogne u koordinaciji i sprovođenju reformskih mera koje treba preduzeti u tu svrhu i da nadgleda implementaciju.
Izvor: European Journal of Sustainable Development