Ako „Srbijagas” hoće da posluje pozitivno mora da ima realnu cenu gasa prema distributerima i zemljama u koje gas ide.
Ekonomska cena gasa, koju će potrošači plaćati od 1. januara naredne godine, ne znači poskupljenje i rast nabavne cene ruskog gasa, već samo povećanje cene tranzita koji „Srbijagas” naplaćuje drugim zemljama za isporučen gas, kroz mrežarinu, ali uz stopostotnu naplatu zaostalih dugova, objasnio je juče za „Politiku”, Dušan Bajatović, generalni direktor ovog javnog preduzeća.
– Dugoročni ugovor koji „Srbijagas” ima s Rusijom neće se menjati i tu ostaje ista nabavna cena. Ali, ako ovo preduzeće konačno hoće da posluje pozitivno i da zaboravi na subvencije države za plaćanje gasa, mora da ima realnu cenu gasa prema distributerima, ali i prema okruženju gde se gas transportuje, pojašnjava Bajatović.
Za svako ovo povećanje unutrašnjih cena, saglasnost daje Agencija za energetiku. Ona je i nedavno donela odluku o poskupljenju gasa za 4,7 odsto od 1. oktobra i to zbog rasta kursa, tako da će nova uprosečena cena gasa biti za sve kupce 43,4 dinara, a za domaćinstva 47,4 dinara po kubiku (bez PDV-a).
U Srbiji 10 odsto domaćinstava, odnosno 247.000, ima priključak na gas, a s ovom novom cenom prosečan godišnji račun za gas povećava se za 2.100 dinara (sa PDV-om). Ovo je, kažu u Agenciji za energetiku, treća promena (povećanje ili smanjenje), cena gasa od 1. septembra 2013. godine. Zbirno, za poslednjih godinu dana, sa ovom novom promenom, prosečne cene gasa za sve kupce povećane su za 1,2 procenta.
Ekonomska cena je jedini način, kaže Bajatović, da „Srbijagas” pokrije i dodatne troškove skladištenja gasa u Mađarskoj za predstojeću zimu, ali i da obnovi svoju distributivnu mrežu.
– Niko više ne pita od čega će „Srbijagas” da plati gas za preduzeća u restrukturiranju kojima je sudskom odlukom morao da nastavi da isporučuje gas, iako se znalo da ona nikada neće imati para da ga plate. Za sada se jedino računa na moguću naplatu gasa od „Azotare”, ali ostaje otvoreno pitanje„ Petrohemije”, „Fijata”, „Železare”. Ko će te dugove da plati, ako se zna da je „Srbijagas” nelikvidan i da od banaka ne može da dobije garancije za kredit, pita on.
S novom ekonomskom cenom i državi će biti lakše, kaže on, jer više neće morati da subvencioniše „Srbijagas” koji je u gubicima u ovom času od oko 500 miliona evra samo zbog razlike u ceni gasa. Osim toga, država mora ponovo da pomogne ovo javno preduzeće s garancijama od 240 miliona evra za otplatu starih dugova, a na sve to „Srbijagas” još mora da obezbedi dodatnih 60 miliona evra. Dakle, 300 miliona evra da bi pokrili gubitke.
Upitan kako komentariše najave potpredsednice vlade Zorane Mihajlović, da nemamo dovoljno gasa i struje, da smo nespremni za zimu, Bajatović kaže, da je Banatski Dvor dupke pun – 450 miliona kubika gasa je utisnuto, tako da nema govora o nestašicama gasa. Još se razmatra mogućnost kupovine mazuta od NIS-a, a kada je reč o uglju, postoji mogućnost da Srbija kupi ugalj u regionu po nižim cenama od domaćeg.
Ako bi se sve ove stvari rešile, kako je planirano, „Srbijagas” bi mogao da računa i s projektovanim profitom koji se ranije delio pola-pola. Deo para je išao u budžet, a deo „Srbijagasu”. Sada bi sve išlo u državnu kasu, a novac bi se iskoristio za servisiranje dugova, zaključuje Bajatović.
Izvor; Politika