Evropska unija želi da Hrvatska ubrza gradnju LNG terminala u Omišlju na Krku i spremna joj je u tome pomoći. To je, kako javljaju hrvatski mediji, glavna poruka koju je hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću i njegovim suradnicima, s kojima se u utorak sastao u Dubrovniku, prenio povjerenik Evropske komisije za energetiku Guenther Oettinger.
“Oettinger nam je prenio apsolutnu podršku EU u gradnji LNG-a. To će Hrvatsku znatno bolje pozicionirati na energetskoj karti Europe”, kazao je jedan od sugovornika, dobro upućen u sadržaj razgovora s Oettingerom.
“Od nas se očekuje da radimo brzo, da predlažemo projekte i da ih brzo provedemo u djelo”, dodaje ovaj izvor i podsjeća da je EU terminal za ukapljeni plin na Krku već uvrstio na popis važnih projekata. Slične poruke u posljednje vrijeme stižu i iz SAD-a.
Interes Zapada je, sada je to već i jasno definirano, gradnja plinovoda koji će povezati dva LNG terminala – onaj u Omišlju s onim u Swinoujscieu na poljskoj obali Baltika. Time će se stvoriti transverzala Omišalj – Swinoujscie, koja bi Evropu trebala učiniti manje ovisnom o ruskom plinu, a time i o ruskoj politici.
Načelnu podršku ubrzanju gradnje LNG terminala na Krku navodno je dala i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja se u utorak u Dubrovniku susrela s predsjednicima osam država regije, okupljenih u Brdo-Brijuni procesu.
No, u zajedničkim zaključcima sa sastanka šefova država regije s njemačkom kancelarkom, koji je održan u Kneževu dvoru, samo šturo stoji kako će sudionici sastanka “podržati regionalne projekte usmjerene na otvaranje Južnog plinskog koridora u cilju diverzificiranja energetske opskrbe prirodnim plinom i povećanja energetske sigurnosti regije.
“U tom smislu, priznajemo plinovod IAP-TAP i Južni tok u skladu s energetskom politikom EU”, kratko se zaključuje.
IAP-TAP plinovod polazi iz Azerbejdžana, ide preko preko Turske i Grčke, te se u Albaniji račva u dva smjera-jedan smjer ide prema državama Balkana, među kojim je i BiH, a drugi po dnu Jadranskog mora prema Italiji.
Južni tok se proteže iz Rusije preko terotorijalnih voda Turske na Crnom moru, zabilazeći Ukrajinu, i preko Bugarske, Srbije i Mađarske stiže do tržišta Zapadne Evrope. Projekat Južni tok mora se uskladiti s energetskom politikom EU, koja, pored ostalog, podrazumijeva da isporučilac plina ne može istovremeneo biti i distributer plina.
Izvor Slobodna Bosna
